Recognise the benefits of integrating the rest of the Balkans into the EU

It’s telling that the most important milestones of the EU’s enlargement policy are closely tied to Denmark. In 1993, the “Copenhagen criteria”, which set the conditions for EU aspirants, were defined by the EU Council, then headed by Danish prime minister Poul Nyrup Rasmussen (S). In 2002, when Denmark was heading the EU Council again under prime minister Anders Fogh Rasmussen (V), a historic decision was made to expand the Union to 10 new members. Fast forward to autumn 2019, and, in the context of enlargement to the Western Balkans, Denmark was one of the countries that opposed opening accession talks with Albania and North Macedonia. Denmark, once one of the strongest advocates of EU expansion, now finds itself rather sceptical on the Western Balkans’ enlargement dossier.

Our delegation from six Western Balkan think tanks, each of us representing the civil society in each country, recently visited Denmark and met with several political and non-governmental organizations. As the trusted voice of the civil society from the region, we fully understand the concerns of Danish citizens and politicians about the Western Balkans joining the EU. Our countries are still far from fulfilling the EU membership criteria. But our political leadership needs a strong prospect of EU membership in order to undertake the necessary political reforms and to establish of functioning institutions and rule of law. At the same time, we fear that ignoring and relegating the Western Balkans accession process due to more pressing issues at home is doing harm both to the EU and to the Balkan region itself.

It should not take a lot of political courage to explain to citizens that the opening of accession talks with one candidate country does necessarily mean that the country will eventually join the EU unprepared. Look at the so-called “front-runners” from the region – Montenegro and Serbia: they have been negotiating EU membership for years but have been stuck in the process due to their inabilities to demonstrate a strong reform record on democratic performance and rule of law. The opening of accession talks should be seen – as it really is – only a small step in a long and demanding accession process. In fact, it is the EU and its member states who set the rules and assess the results.

At the same time, moving forward in the process bears immense symbolic importance for a candidate country, to the extent that its political stability can be threatened, as is currently the case in North Macedonia. To overcome the yearlong name dispute with Greece, the country even changed its name to finally embark on its accession talks with the EU. But despite doing its proverbial homework, North Macedonia has been blocked in the process – this time not by Greece but Denmark. That undermines our trust in the promises made by the EU, and makes us wonder if we have been given a chance at all?

These are some examples which show that the current method for accession negotiations is ineffective. On the one hand, the region’s political leaders have few domestic incentives to reform, knowing that the benefits of the EU integration process stretch far beyond their political mandates. On the other hand, the EU is unable to deliver on its promises towards the region. Therefore, the EU Commission has put forward a proposed revision of the accession process, which imposes stricter requirements for democratic, judicial and economic reforms on candidate countries. Denmark should see this as an opportunity not to be missed for making EU enlargement to the Western Balkans a success story, and to avoid possible democratic backsliding post-accession, which we have seen in Hungary and Poland. Our region should suffer from collateral damage of that or any other problem we did not cause.

As citizens of the region determined to make a better future for the next generations, we pledge for a strict and merit-based accession process that would result in a transformation of our countries and societies to respect European values. In our view, for this to happen, three crucial ingredients are needed.

The first is the political courage of the EU member states to acknowledge all the benefits of having the rest of the Balkan region (with a total population smaller than Romania’s) as part of the bloc, as well as the risks associated with continued neglect. Following Brexit, the EU’s expansion to this region would offer new export opportunities for Danish companies. Moreover, the counties of the region are not only geographically, but also historically and culturally part of Europe: for instance, Bosnians are among the best integrated communities in Denmark. Moreover, three countries of the region are NATO members. And both the EU and the Western Balkans are concerned with climate change and intercontinental migration. However, the EU’s fading engagement in the region is already resulting in the stronger presence of other global powers such as China and Russia, a phenomenon expected to further intensify should the EU remain passive.

Secondly, the EU’s stronger political engagement needs to be accompanied by greater support to civil society in the region, the real agents of transformation. The EU should empower and reassure those actors who are interested in strong democratic institutions, freedom of the media, an independent judiciary, and the eradication of widespread corruption and organised crime. Functional democracy is a guarantee of political stability, but in the absence of a credible membership perspective, the region’s strongmen will find that their only chance of staying in power is by nurturing a nationalist and conflict escalating rhetoric.

Bosnia and Herzegovina and Kosovo have been stuck for years in the process of being granted official candidate status due to statehood issues, which has left their citizens disillusioned about their European perspective.

Finally, the accession process itself needs to be rewarding for political elites. For them to engage in potentially politically costly reforms, they need to receive tangible rewards from the EU upon delivery. Offering access for the region to some areas of EU policy at different stages in the process, as is proposed in the EU Commission’s revised enlargement methodology, would serve as a stabilising factor for political systems in the entire region.

Now is the time to act. If this opportunity is missed, the Western Balkans risk another lost decade marked with new potential instabilities. If skilled and educated young people do not see a European perspective at home, they will take on existing opportunities to migrate and seek better living conditions in the EU themselves. This leaves our homes more prone to populism and dangerous nationalist conflicts, depriving the Western Balkans societies of their long-term economic potential. Conversely, if we increase the membership dialogue and mutual engagement now, we can go a long way in making the entire European continent a safe and sustainable place for living. It is in Denmark’s security, economic and civic interest to invest itself in this dossier and to reap its benefits.

TEN Network:

  • Arbëresha Loxha, Group for Legal and Political Studies (GLPS), Pristina, Kosovo;
  • Anida Šabanović, Foreign Policy Initiative (FPI), Sarajevo, Bosnia and Herzegovina;
  • Dina Bajramspahić, Institut Alternativa (IA), Podgorica, Montenegro;
  • Sena Marić, European Policy Centre (CEP), Belgrade, Serbia;
  • Gjergji Vurmo, Program Director, Institute for Democracy and Mediation (IDM), Tirana, Albania;
  • Stefan Ristovski, European Policy Institute (EPI) Skopje, North Macedonia

This article is previosly published in a Danish newspaper “Magazinet Europa”

Dvorište EU u vremenu korone

Piše: Haris Ćutahija

Ilustracija: Vanjskopolitička inicijativa BH

U doba globalne pandemije korone, postoji i svijetla tačka: evropski put Bosne i Hercegovine nije zapostavljen. Naime, ostao je na istom nivou na kojem je bio prije pojave korona virusa – na nivou nule. Od trenutka dobijanja Mišljenja o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, u Bosni i Hercegovini se proces evropskih integracija skoro ne spominje. U fokusu javnosti nekako se uvijek nađu teme koje se zbog ubiranja jeftinog i slabo održivog, ali brzog, dnevnopolitičkog kapitala nameću kao važnije od evropskog puta.

E sad, da ne budemo nefer, znamo da u ovom momentu kada u svijetu ima pola miliona zaraženih korona virusom nikome ni na kraj pameti nisu pitanja kao što je proces evropskih integracija, ali moramo razmišljati i o budućnosti, šta će se desiti nakon prevazilaženja pandemije.

Evropska unija i pandemija

Evropska unija se danas suočava sa teškim izazovima. Dovodi se u pitanje kohezija Evrope jer nakon pojave pandemije svaka država članica određuje vlastite mjere koje se kreću od restrikcije izvoza medicinske opreme do blaže ili strože kontrole granica unutar same Unije. Institucije Evropske unije kaskaju za državama članicama u određivanju mjera u borbi protiv korona virusa kao i u koordinaciji mjera koje one određuju što samo za sebe potvrđuje da Evropska unija nije baš bila spremna za ovakvu katastrofu. A onda se desila Italija. Mnogi su dovodili u pitanje vrijednosti na kojima se zasniva Evropska unija, posebno solidarnost, zbog aljkave reakcije Evropske unije na dešavanja u Italiji. Ali, potrebno je naglasiti i to da zdravstvo nije harmonizovano ni standardizovano na nivou Unije, pa nije bilo ni mogućnosti da ona reaguje drugačije osim humanitarno.

Međutim, to je na dobrom putu da se promijeni. Odgovor Evropske unije će se zasnivati na četiri prioriteta: ograničavanju širenja virusa, osiguranja medicinskih zaliha, podsticanja traženja vakcine i podrške ekonomiji. Komisija planira uvođenje sveobuhvatnih mjera koje će na nivou Unije osigurati medicinske zalihe i zaštitnu opremu za cijelu Evropu i formirati Inicijativu za odgovor na korona virus i za nju obezbijediti 37 milijardi eura kako bi se osigurala likvidnost malih biznisa i zdravstvenog sektora. Također, planirano je da se kroz puno korištenje fleksibilnosti fiskalnih pravila Evropske unije olakšaju ekonomske posljedice pandemije, kao i ostale mjere. Iz budžeta Evropske unije, pored sredstava za Inicijativu za odgovor na korona virus, planirano je izdvojiti i 29 milijardi eura za strukturne fondove i 8 milijardi likvidnosti ulaganja, a Evropska investiciona banka će sa 40 milijardi eura pomoći da se premoste kratkoročne potrebe malih i srednjih poduzetnika. I na kraju, Evropska centralna banka je najavila da će za program pomoći osigurati 750 milijardi eura.

Implikacije na BiH i regiju

Postoji nezadovoljstvo i u zemljama Zapadnog Balkana slabom reakcijom Evropske unije, prvenstveno restrikcijom izvoza medicinske opreme. Po izjavama lidera zemalja regije, ove zemlje su prepuštene samima sebi. Predsjednik Republike Srbije Aleksadar Vučić je išao tako daleko i da kaže da evropska solidarnost ne postoji, da je to bajka na papiru ali ambasador Sattler, šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini je takve izjave demantirao najavom neposredne pomoći od 7 miliona eura Bosni i Hercegovini za zdravstvene potrebe i naknadnoj pomoći za ekonomske posljedice pandemije koja će iznositi do 50 miliona eura. Od obećanih 7 miliona eura, Bosna i Hercegovina je već dobila 2, a preostalih pet će uskoro uslijediti. Vučića je EU demantovala i odlukom da za pomoć Srbiji izdvoji još i više – 93,4 miliona eura. Ovim je Evropska unija pokazala da je prijatelj Bosni i Hercegovini i Zapadnom Balkanu i u teškim vremenima.

Šta nakon korone?

Ako budemo razmišljali malo dugoročnije, postavlja se pitanje šta nakon korone. Pandemija će imati dalekosežne posljedice, od kojih će, poslije smrtnih, najgore biti one ekonomske. EU će nakon pandemije sigurno raditi na boljem integrisanju zdravstva, ali nameće se pitanje na čemu će raditi države Zapadnog Balkana? Drastičnost restriktivnih mjera ukazuje na činjenicu da je puno njih kojima ne pada teško da ih uvedu, čak i likuju nad tim, a postoji i realna opasnost da ih zadrze i duže nego što je to potrebno kad pandemija prođe. S druge strane, proces proširenja Evropske unije nije stao iako je u javnosti, našoj i svjetskoj, u prvom planu korona virus.

Nakon promjene metodologije procesa pristupanja EU, tj. klasterizacije pregovaračkih komponenti (kao jedan od tri dijela nove strategije, drugi dio odnosi se na otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom prije Samita u Zagrebu koji je planiran za maj, a treći je plan za investiranje i ekonomski razvoj regije), Sjeverna Makedonija i Albanija su jako blizu otvaranja pregovora za članstvo u Evropskoj uniji, a ostale države regije koje su u različitim fazama pristupanja i dalje rade na ispunjavanju uslova, koliko to trenutna situacija dopušta. Samo Bosna i Hercegovina tapka u mjestu cijelu jednu godinu dana. Evropska unija uporno potvrđuje evropsku perspektivu Bosne i Hercegovine ali trebamo znati i to da je proces pristupanja danas rigorozniji i sveobuhvatniji nego ranije. To znači da reformama moramo pristupiti puno ozbiljnije i odgovornije i da pristupanje Evropskoj uniji, kao naš glavni vanjskopolitički prioritet, nikad ne smije pasti u drugi plan.

Zvanično: WeBER 2.0 je krenuo!

Sa ponosom vas obavještavamo da je projekat WeBER dobio finansijsku podršku Evropske komisije za svoj nastavak. Tokom naredne tri godine nastavićemo da radimo na reformi javnih uprava na Zapadnom Balkanu.

Šest organizacija iz Zapadnog Balkana, članica mreže Think for Europe – TEN (Centar za evropske politike – CEP Beograd, Institut za demokratiju i posredovanje – IDM Tirana, Institut alternativa – IA Podgorica, Vanjskopolitička inicijativa – VPI Sarajevo, Grupa za pravne i političke studije – GLPS Priština, Institut za evropske politike – EPI Skopje), kojima koordinira Centar za evropske politike – CEP Beograd, i u partnerstvu sa European Policy CentreEPC iz Brisela, zahvaljujući finansijskoj podršci Evropske komisije, nastaviće svoj rad na daljem osnaživanju organizacija civilnog društva na Zapadnom Balkanu sa ciljem njihovog uključivanja u kreiranje i sprovođenje reforme javne uprave u skladu sa zahtjevima procesa pristupanja EU.

Vođen principima SIGMA inicijative, WeBER se zasnivao na važnosti učešća civilnog društva u proces praćenja napretka vlada u reformi javne uprave (RJU) na osnovu zahtjeva EU. Osnivanjem regionalne WeBER platforme za praćenje procesa reforme javne uprave i osnaživanjem organizacija civilnog društva izgradnjom kapaciteta i organizacijom konsultacija, WeBER je stvorio pritisak “odozdo na gore” za neophodnošću reformi. Ovo je postavilo temelje za kontinuirano uključivanje civilnog društva u proces reforme javne uprave, oslanjajući se za regionalni pristup i regionalno uporedive rezultate WeBER monitoringa.

Pod novim nazivom, Osnaživanje civilnog društva Zapadnog Balkana za reformisanu javnu upravu, koncepcija WeBER 2.0 oslanja se na rezultate WeBER-a i PAR Monitor izvještaja. WeBER 2.0 nastavlja sa razvijenim i dokazano efikasnim metodom intervencije u koji je primjenjivao u prvom projektu, odnosno, da stvaranje regionalnog i lokalnog pritiska, kao i potražnje za reformom javne uprave u skladu sa principima EU jeste najbolji (i jedini) način da se obezbijedi dugoročna efikasnost politike uslovljavanja EU u ovoj oblasti i da se ove reforme održe i nakon što zemlje Zapadnog Balkana postanu članice Unije.

Cilj WeBER 2.0 projekta je osnaženo civilno društvo, ojačano znanjem, vještinama i alatima za praćenje reforme javne uprave, pred kojem su nacionalne i lokalne vlade odgovorne za kvalitet politika, usluge koje pružaju i cijelokupno upravljanje na državnim i lokalnom nivou.

WeBER 2.0 je krenuo u decembru 2019. i trajaće do decembra 2022. godine.

Studijska posjeta za pobjednike foto konkursa iz V4 zemalja

U periodu od 14.11.2019. do 17.11.2019. Vanjskopolitička inicijativa BH je organizovala studijsku posjetu u Bosnu i Hercegovinu za mlade ljude iz Slovačke, Češke Republike i Mađarske koji su učestvovali u foto natječaju na temu “USPJEŠNOG INTER-RELIGIJSKOG SUŽIVOTA I DIJALOGA“. Učesnici u ove tri zemlje su imali priliku da svoju sliku osmisle na osnovu video kolaža, koji je nastao kao rezultat podijeljenih ličnih iskustava i razmišljanja mladih ljudi u BiH, koji su u svojim pričama prikazali jednakosti kroz prizmu inter-religijskog suživota i dijaloga koji čine BiH jedinstvenom zemljom koja svojim primjerom može ponuditi mladim Česima, Mađarima i Slovacima čitanje historije u kojoj se vidi da uspješan dijalog između pripadnika različitih vjerskih zajednica može biti (i, zapravo, i jeste) pravilo, a ne izuzetak.

U okviru studijske posjete, učesnici su imali priliku da razgovaraju sa predstavnicima nevladinih organizacija u Sarajevu, Centra za napredne studije i Humanity in Action (HIA). Također, u prostorijama Međureligijskog vijeća u BiH, su se upoznali sa radom istog te da je to tijelo kroz koje se ističe dobra volja tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica, da zajedničkim snagama doprinesu izgradnju građanskog društva u dijelovima gdje je uticaj crkava i vjerskih zajednica neprikosnoven.

U Muzeju ratnog djetinjstva su imali prezentaciju, a nakon toga i obilazak izložbenih materijala koji se odnose na odrastanje u ratu te su se upoznali sa pričama svake od mladih osoba koja je dostavila neki od predmeta koji su izloženi u muzeju. Izložba i ideja uspostavljanja muzeja je nastala na osnovu ilustrovane knjige na 328 stranica koja je donijela priču generacija odraslih u ratu.

Turističkim obilaskom grada i posjetom muzejima i najvažnijim historijskim dijelovima i ustanovama grada je završena studijska posjeta za studente i V4 zemalja.

Ove aktivnosti su organizovane u sklopu projekta pod nazivom „My Neighbour, Success Stories of the Inter-faith Dialogue within and beyond the V4 Countries“ (Moj susjed – Uspješne priče međureligijskog dijaloga unutar  zemalja skupine V4  i šire) finansiranog od strane International Visegrad Fund.

Politička analiza “Nova dinamika Evrope! Čemu se BiH može nadati?”

Vanjskopolitička inicijativa BH je u saradnji sa fondacijom Friedrich Ebert 12.11.2019. godine organizovala predstavljanje političke analize “Nova dinamika Evrope! Čemu se BiH može nadati?”  autora Davora Vuletića.

Bosna i Hercegovina treba unaprijediti svoj zakonodavni i institucionalni okvir kako bi osigurala ispunjavanje 14 ključnih prioriteta iz Miššljenja Komisije. To bi u sljedećoj dekadi trebalo da bude jedina politička agenda svih političkih stranaka u BiH. Zapadni Balkan je i dalje stratešški interes Evropske unije ali nije prioritet. Prioritet Evropske unije je raditi na vlastitoj sposobnosti, a dati vremena Zapadnom Balkanu da uradi domaću zadaću. Nova dinamika odvijat će se samo unutar EU. Bosna i Hercegovina se samo može nadati da će njene političke elite konačno krenuti naprijed.

Cilj ove analize jeste dati pregled mogućih promjena u unu-trašnjoj i vanjskoj dinamici EU politike, kao i njene politike djelovanja prema proširenju u odnosu na Zapadni Balkan, a naročito na Bosnu i Hercegovinu. Ona će istražiti poruke koje je u tom kontekstu EU poslala prije i nakon što su formirane nove EU institucije. obzirom da su evropske in-tegracije dvosmjeran proces, analiza će također pokušati predstaviti trenutno stanje u Bosni i Hercegovini u pogledu zahtjeva i očekivanja Evropske unije u okviru Procesa stabilizacije i pridruživanja.

Analiza nastoji upoznati stručnjake za politike djelovanja koji dolaze iz različitih institucija, organizacije civilnog druš-tva, diplomate, međunarodnu razvojnu zajednicu, medije, dužnosnike političkih stranaka i mlade političke vođe sa mogućim dešavanjima u formuliranju politike djelovanja u EU nakon evropskih izbora i formiranja EU institucija tokom narednih pet godina. Ona će im također skrenuti pažnju na učinke takvih dešavanja na evropske aspiracije Bosne i Hercegovine.

Učesnici panela, autor analize, Davor Vuletić (VPI BH), Dženana Hodžić, savjetnica u Delegaciji Evropske unije u BiH, Osman Topčagić, predsjednik Panevropske unije BiH, bivši šef Misije BiH pri Evropskoj uniji, Rasim Ibrahimagić, Inicijativa za monitoring evropskih integracija, Sarajevski otvoreni centar i Darija Ramljak, Direkcija za evropske integracije BiH u svom obraćanju su zaključili da Bosna i Hercegovina treba fundamentalno poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir kako bi osigurala ispunjavanje 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Komisije. Panel je moderirala Hana Sokolović, bivša urednica i novinarka N1 televizije. Elisabet Tomasinec (šefica političkog odjela u EUSR BiH) je imala uvodni govor.

Prezentaciji su prisustvovali predstavnici organizacija civilnog društva, akademske zajednice i nadležnih institucija, rezidentnih ambasada i misija u Bosni i Hercegovini i medija.

Pobjednici konkursa za kratku video priču na temu : “USPJEŠNOG INTER-RELIGIJSKOG SUŽIVOTA I DIJALOGA U BOSNI I HERCEGOVINI

Treće mjesto 🥉 – Amina Žigić
Naziv priče: Sretno odrastanje

U svom kratkom videu nam je ispričala o svom sretnom odrastanju u multietničkoj zajednici koje je od nje”napravilo” osobu sa širokim pogledima na svijet, gdje je stvorila jaka prijateljstva sa osobama druge vjeroispovjesti.

Drugo mjesto 🥈 – Ermil Horozović (Zavidovići)
Naziv priče: Međureligijski odnosi mladih

Video prikazuje istinitu priču grupe studenata različitih religija tj.kratki prikaz religijskog suživota i svakodnevnih situacija studenata. U videu su prikazane i dvije škole pod istim krovom koje dijeli ograda, međutim mladi ne obraćaju pažnju na to. Upoznali su se početkom akademskog školovanja, od tada su svakodnevno u kontaktu. Postali su prijatelji koji dijele sve, pomažu jedni drugima, organiziraju druženja, za svoje religijske praznike posjećuju jedni druge i uče tradicionalno spremanje hrane za iste. Mogu biti primjer kako treba „srušiti“ ogradu koju postavi religijski sukobi. Video još prikazuje kako samo možemo imati koristi u ovakvim situacijama i kako trebamo širiti pozitivnu energiju a ne stvarati sukobe, te podsticati druge na ista razmišljanja i ponašanja.

📌 Prvo mjesto 🏆🥇 – Ishak Dedić (Bužim)
Naziv priče: „Zar je bitno?“

Tri prijatelja treniraju zajedno. Jedan je katolik, drugi pravoslavac, a treći musliman. To je njima nebitno, kao što bi svima trebalo biti. Oni treniraju i zezaju se, a pored toga poštuju jedan drugog. Ne smetaju im nebitne razlike, oni su prijatelji, to je sve što je bitno.

Video kolaž dostupan ovdje.

Tekst konkursa dostupan ovdje.

Državni PAR Monitor – Izvještaj za BiH 2017/2018

Reforma javne uprave (RJU) se smatra ključnim preduslovom svih zemalja u procesu integracija u Evropsku uniju (EU). Kao kompleksna i sveobuhvatna reforma, RJU u zemljama Zapadnog Balkana je strogo analizirana kroz SIGMA principe javne uprave, koje je razvila OECD/SIGMA i podržala Evropska unija. Principi definišu funcionalnu upravu u pogledu na njenu sposobnost da pruži transparentne, učinkovite i efikasne usluge građanima i da podrži socio-ekonomski razvoj.

U kontekstu velikog vanjskog pritiska za osiguranje značajnog napretka u provedbi RJU, sve važniji su zahtjevi unutar zemalja za boljom upravom, kako bi kontinuirano vršili pritisak na vlasti da provode reforme kada, kao rezultat procesa integracija, prestanu vanjski pritisci i uslovljavanje. Organizacije civilnog društva, uz jedinstveno lokalno poznavanje funkcionalnosti uprava mogu predvoditi zagovaračke aktivnosti koje su usmjerene ka osiguravanju bolje uprave. Neovisni monitoring RJU i dijalozi s predstavnicima vlasti koji su zasnovani na činjenicama mogu biti dobar način za postizanje ovog cilja.

Na osnovu navedenog, WeBER projekat je izvršio prvi ciklus monitoringa. Struktuiranim pristupom, zasnovanim na činjenicama za monitoring RJU, reforme se približavaju javnosti, s posebnim fokusom na aspekte RJU koji su od najvećeg značaja organizacijama civilnog društva i javnost.
WeBER monitoring RJU uveliko ovisi o sposobnostima, znanju i vještinama civilnog društva Zapadnog Balkana. On se nadograđuje na SIGMA principe javne uprave kao temelja RJU, dok iste analizira kroz nezavisno izrađenu metodologiju monitoringa RJU. Sveukupna metodologija je zasnovana na odabiru 21 SIGMA principa u okviru šest ključnih područja za koje se vršio
monitoring i izvještavanja kroz 23 skupna indikatora koja se osvrću na različite aspekte RJU.

Izvještaj dostupan ovdje.

Proaktivna transparentnost i pravo na pristup informacijama: dvije strane istog novčića

Društva koja nazivamo demokratskim društvima zamišljamo kao okruženje u kojima vlast radi za dobrobit svojih građana i u suradnji sa njima. Jedna od vrijednosti demokratskog uređenja neke države je transparentnost rada njenih upravnih struktura, kao i poštivanje neotuđivih prava njenih građana. Proaktivna transparentnosti te sloboda pristupa informacijama, su osnovni načini direktne komunikacije između države i njenih građana.

Kada govorimo o Bosni i Hercegovini (BiH), zemlji koja je, deklarativno, demokratska država, još je daleko od ideala kad su u pitanju ova dva aspekta demokracije. Dijelom njena zatvorenost dolazi i od povijesnog naslijeđa iz doba komunizma, gdje nije bilo uobičajeno da se vlast pravda javnosti i opravdava svoje postupke i način rada. Međutim, za ovu neovisnu državu koja teži ka članstvu u Europskoj uniji i Euroatlantskim integracijama, potrebno je promijeniti ovu paradigmu načina komunikacije između države i njenih građana. Kako bi se izgradilo povjerenje građana u upravu, ona mora biti transparentna, njen rad mora biti vidljiv i razumljiv građanima, jer se time smanjuje mogućnost korupcije i zloupotrebe vlasti, te omogućuje građanima da uzmu aktvno učešće u donošenju odluka. No, još je uvijek prerano govoriti o postojanju konzistetntne proaktivne transparentnosti u BiH.

Prema istraživanjima WeBER projekta, percepcija civilnog društva o kvalitetu zakonodavstva i praksi pristupa informacijama od javnog značaja je na niskom nivou u svim zemljama Zapadnog Balkana, ali su BiH i Crna
Gora na samom dnu. Rezultati istraživanja za BiH pokazuju da se manje od 30% OCD slaže da organi javne uprave u svome radu dokumentiraju dovoljno informacija da omoguće javnosti ispunjavanje prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja. Nadalje, tek oko 20% anketiranih OCD je konstatovalo da su izuzeci od pretpostavke javnog karaktera informacija koje pružaju organi javne uprave adekvatno definirani
zakonom te da se adekvatno primjenjuju u praksi. Nešto pozitivnija su mišljenja za praktične dijelove traženja informacija, pa se tako informacije pružaju u traženom formatu, unutar rokova i besplatno. Istraživanje je
pokazalo i da većini internet stranica institucija u BiH nedostaje prilagođavanje informacija i podataka na način koji je razumljiv građanima. Dostupne informacije su tek dijelom upotpunjene, ažurirane, ili dostupne unutar „tri klika“ od početnih stranica institucija.

Više možete pročitati u političkom sažetku ovdje.

Strateški okvir za reformu javne uprave

Imaju li vlade Zapadnog Balkana učinkovite programe za reformu javne uprave? Da li se reforma javne uprave svrishodno implementira?. Postoje li funkcionalne structure koje upravljaju razvojem i provedbom reformi? Saznajte u ovoj WeBER infografici! 

Kako biste vidjeli infografiku u punoj veličini, kliknite ovdje (dostupno isključivo na engleskom jeziku).

Više o WeBER projektu ovdje.

Western Balkan PAR Monitor Report 2017/2018 dostupan ovdje (dostupno isključivo na engleskom jeziku).

WeBER PAR Monitor Izvještaj za BiH 2017/2018 dostupan ovdje (engleski jezik), izvještaj na bosanskom jeziku ovdje


Imaju li zemlje Zapadnog Balkana dobre zakone o slobodi pristupa informacijama i da li se oni konzistentno primjenjuju? Saznajte u ovoj WeBER infografici!  

Kako biste vidjeli infografiku u punoj veličini, kliknite ovdje (dostupno isključivo na engleskom jeziku).

Više o WeBER projektu ovdje.

Western Balkan PAR Monitor Report 2017/2018 dostupan ovdje  (dostupno isključivo na engleskom jeziku).

WeBER PAR Monitor Izvještaj za BiH 2017/2018 dostupan ovdje (engleski jezik), izvještaj na bosanskom jeziku ovdje.