
Dvorište EU u vremenu korone
Piše: Haris Ćutahija
Ilustracija: Vanjskopolitička inicijativa BH
U doba globalne pandemije korone, postoji i svijetla tačka: evropski put Bosne i Hercegovine nije zapostavljen. Naime, ostao je na istom nivou na kojem je bio prije pojave korona virusa – na nivou nule. Od trenutka dobijanja Mišljenja o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, u Bosni i Hercegovini se proces evropskih integracija skoro ne spominje. U fokusu javnosti nekako se uvijek nađu teme koje se zbog ubiranja jeftinog i slabo održivog, ali brzog, dnevnopolitičkog kapitala nameću kao važnije od evropskog puta.
E sad, da ne budemo nefer, znamo da u ovom momentu kada u svijetu ima pola miliona zaraženih korona virusom nikome ni na kraj pameti nisu pitanja kao što je proces evropskih integracija, ali moramo razmišljati i o budućnosti, šta će se desiti nakon prevazilaženja pandemije.
Evropska unija i pandemija
Evropska unija se danas suočava sa teškim izazovima. Dovodi se u pitanje kohezija Evrope jer nakon pojave pandemije svaka država članica određuje vlastite mjere koje se kreću od restrikcije izvoza medicinske opreme do blaže ili strože kontrole granica unutar same Unije. Institucije Evropske unije kaskaju za državama članicama u određivanju mjera u borbi protiv korona virusa kao i u koordinaciji mjera koje one određuju što samo za sebe potvrđuje da Evropska unija nije baš bila spremna za ovakvu katastrofu. A onda se desila Italija. Mnogi su dovodili u pitanje vrijednosti na kojima se zasniva Evropska unija, posebno solidarnost, zbog aljkave reakcije Evropske unije na dešavanja u Italiji. Ali, potrebno je naglasiti i to da zdravstvo nije harmonizovano ni standardizovano na nivou Unije, pa nije bilo ni mogućnosti da ona reaguje drugačije osim humanitarno.
Međutim, to je na dobrom putu da se promijeni. Odgovor Evropske unije će se zasnivati na četiri prioriteta: ograničavanju širenja virusa, osiguranja medicinskih zaliha, podsticanja traženja vakcine i podrške ekonomiji. Komisija planira uvođenje sveobuhvatnih mjera koje će na nivou Unije osigurati medicinske zalihe i zaštitnu opremu za cijelu Evropu i formirati Inicijativu za odgovor na korona virus i za nju obezbijediti 37 milijardi eura kako bi se osigurala likvidnost malih biznisa i zdravstvenog sektora. Također, planirano je da se kroz puno korištenje fleksibilnosti fiskalnih pravila Evropske unije olakšaju ekonomske posljedice pandemije, kao i ostale mjere. Iz budžeta Evropske unije, pored sredstava za Inicijativu za odgovor na korona virus, planirano je izdvojiti i 29 milijardi eura za strukturne fondove i 8 milijardi likvidnosti ulaganja, a Evropska investiciona banka će sa 40 milijardi eura pomoći da se premoste kratkoročne potrebe malih i srednjih poduzetnika. I na kraju, Evropska centralna banka je najavila da će za program pomoći osigurati 750 milijardi eura.
Implikacije na BiH i regiju
Postoji nezadovoljstvo i u zemljama Zapadnog Balkana slabom reakcijom Evropske unije, prvenstveno restrikcijom izvoza medicinske opreme. Po izjavama lidera zemalja regije, ove zemlje su prepuštene samima sebi. Predsjednik Republike Srbije Aleksadar Vučić je išao tako daleko i da kaže da evropska solidarnost ne postoji, da je to bajka na papiru ali ambasador Sattler, šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini je takve izjave demantirao najavom neposredne pomoći od 7 miliona eura Bosni i Hercegovini za zdravstvene potrebe i naknadnoj pomoći za ekonomske posljedice pandemije koja će iznositi do 50 miliona eura. Od obećanih 7 miliona eura, Bosna i Hercegovina je već dobila 2, a preostalih pet će uskoro uslijediti. Vučića je EU demantovala i odlukom da za pomoć Srbiji izdvoji još i više – 93,4 miliona eura. Ovim je Evropska unija pokazala da je prijatelj Bosni i Hercegovini i Zapadnom Balkanu i u teškim vremenima.
Šta nakon korone?
Ako budemo razmišljali malo dugoročnije, postavlja se pitanje šta nakon korone. Pandemija će imati dalekosežne posljedice, od kojih će, poslije smrtnih, najgore biti one ekonomske. EU će nakon pandemije sigurno raditi na boljem integrisanju zdravstva, ali nameće se pitanje na čemu će raditi države Zapadnog Balkana? Drastičnost restriktivnih mjera ukazuje na činjenicu da je puno njih kojima ne pada teško da ih uvedu, čak i likuju nad tim, a postoji i realna opasnost da ih zadrze i duže nego što je to potrebno kad pandemija prođe. S druge strane, proces proširenja Evropske unije nije stao iako je u javnosti, našoj i svjetskoj, u prvom planu korona virus.
Nakon promjene metodologije procesa pristupanja EU, tj. klasterizacije pregovaračkih komponenti (kao jedan od tri dijela nove strategije, drugi dio odnosi se na otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom prije Samita u Zagrebu koji je planiran za maj, a treći je plan za investiranje i ekonomski razvoj regije), Sjeverna Makedonija i Albanija su jako blizu otvaranja pregovora za članstvo u Evropskoj uniji, a ostale države regije koje su u različitim fazama pristupanja i dalje rade na ispunjavanju uslova, koliko to trenutna situacija dopušta. Samo Bosna i Hercegovina tapka u mjestu cijelu jednu godinu dana. Evropska unija uporno potvrđuje evropsku perspektivu Bosne i Hercegovine ali trebamo znati i to da je proces pristupanja danas rigorozniji i sveobuhvatniji nego ranije. To znači da reformama moramo pristupiti puno ozbiljnije i odgovornije i da pristupanje Evropskoj uniji, kao naš glavni vanjskopolitički prioritet, nikad ne smije pasti u drugi plan.