Davor Vuletić: Nadrealizam i političko odrastanje

Kad bi neki vjetrovi sa zapada rastjerali maglu i zagađenje nad regionom na duže vrijeme, a anticiklona s istoka oslabila, čini se da bi Balkan mogao biti sunčan.

Piše: Davor Vuletić, član Skupštine VPI BiH

Ukoliko obratimo pažnju na nedavne agencijske vijesti iz regiona teško se oteti dojmu “velikih vijesti” sa pomalo i ponegdje nadrealnim konotacijama. Ovaj nadrealni segment poprilično ispunjava sumorna i teška magla koja, sudeći prema meteorolozima, postaje regionalni fenomen što se gledano iz sarajevskog rakursa čak može uzeti i kao olakotna okolnost.

Od Triglava pa do Durmitora vijesti su se nekako širile uporedo s maglom u nekom svom logičnom redosljedu:

• Slovenija je upozorena da ne doprinosi u dovoljnoj mjeri NATO-u kroz svoja izdvajanja i angažman u ovoj alijansi.

• U Hrvatskoj svojevrsna ustavna kriza izazvana je naporima MOST-a neovisnih lista da naprave veliku vladu nacionalnog jedinstva u kojoj će biti i SDP i HDZ.

• Bosna i Hercegovina će uskoro održati prvi sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje s EU, netom nakon što je okončala svoje predsjedavanje Vijećem Europe.

• Srbija je velikom konferencijom u Beogradu prošle sedmice uspješno okončala svoje predsjedavanje Organizacijom za bezbjednost i suradnju u Europi.

• Crna Gora je dobila pozivnicu za priključenje NATO –u čime treba ojačati obrambeni sistem ovog saveza.

• Na Kosovu podjele i sukobi među albanskim partijama i prijetnje urušavanjem institucija.

• Iz Albanije i Makedonije nema spektakularnih vijesti.

Svaki ciničan analitičar vanjske politike, europskih integracija i regionalnih odnosa s pravom bi se zapitao da li se možda probudio u nekoj drugoj dimenziji.

Tako packu od NATO-a dobije njegova prva članica s prostora ex-YU. Vladu nacionalnog jedinstva bi trebale praviti dvije stranke po balkanskim standardima dijametralno suprotnih ideologija zarad rezultata izbora proizašlih iz jednog iznimno podjeljenog društva na desne i lijeve. Vijećem Europe je predsjedavanje okončala zemlja čiji je Ustav kao i kompletna konstrukcija sistema vlasti zasnovana na diskriminaciji, a koja, šta više, kreće i u ozbiljne procese pregovora s EU. Država koja je do juče bila pod paskom Zapada kao glavni destabilizator regiona nametnula se u medijskoj percepciji kao faktor stabilnosti i odgovornosti, pa tako i ministar odbrane bude smijenjen jer je uvrijedio novinarku. Mala država s velikim geostrateškim potencijalom je pak porušila sve predrasude o sebi samoj. Slično je i jedan drugi narod koji je sinonim za nacionalnu homogenost pokazao pukotine u kreiranju vizije svoje budućnosti i dospio pod osude dojučerašnjih mentora. U dvije preostale države regiona, inače politički rovite zemlje, dosadno mirno.

Nužno se nameću i neka pitanja. Šta se dogodilo sa atlantskim optizmom i zanosom naših prijatelja Slovenaca? Šta ispade od demokratskog miljea u Hrvatskoj, skrojenog po europskom principu u kojem su ideologije važno, ali ne i presudno pitanje? Gdje nestade sedmogodišnji pesimizam u BiH i kako to “bosi” napravismo taj korak od hiljadu milja? Da li je možda neko sumnjao da Srbija može biti i faktor europske stabilnosti? Treba li nam pored Crne Gore još primjera o tome kako veličina zapravo i nije toliko bitna ako je ambicija dovoljno realna? Da li je politički tribalizam očekivan u političkom odrastanju kosovskih stranaka? Da li zatišje u političkim bitkama u Albaniji i Makedoniji treba da nas zabrinjava? Kakve su implikacije? Da li to region skreće sa uobičajene trase ili je ovo samo još jedna epizoda u političkom odrastanju?

Prije će biti da se radi o realnim konstelacijama odnosa i političkom odrastanju. Sloveniji je sigurno važnije da stabilizira svoju privredu nego da dodatno izdvaja sredstva za NATO, netom nakon što je počela izlaziti iz recesije. Hrvatska se prije ili kasnije morala suočiti s ovakvim ishodom izbora, nakon zapaljive retorike između desnih i lijevih koja je graničila s mržnjom, pa se sada nalaze pred izazovom koji je imao i njihov decenijski politički uzor – Njemačka. Bosna i Hercegovina formalno ispunjava na minimum snižene kriterije EU i VE i rutinski obavlja svoju ulogu, mada se čini da zapravo izostaje istinski sadržaj i efekti koji bi upućivali na boljitak u skorom periodu. Srbija pak počinje sve više sličiti slici koju žele da Europa ima o njima, i to im dobro ide. Crna Gora je pokazala stabilnost svojih institucija na jednom važnom političkom pitanju koje oponira tradicionalnim poimanjima politike ove zemlje. Kosovo pak prolazi neizbježne procese demokratizacije društva sa svim izazovima i negativnim pojavama koje to nosi. Albanija i Makedonija ipak nekako mogu plivati ka mirnijim vodama.
Sve u svemu, kad bi neki vjetrovi sa zapada rastjerali maglu i zagađenje nad regionom na duže vrijeme, a anticiklona s istoka oslabila, čini se da bi Balkan mogao biti sunčan.