Uputstvo za aplikaciju za članstvo za EU

Za sve nus pojave obratite se vladinom i nevladinom sektoru BiH

Od implementacije konačnog dogovora o inicijalnom setu socio-ekonomskih reformi će ovisiti poziv zemalja članica EU da predamo aplikaciju za članstvo.

Iza zatvorenih vrata tri bosanskohercegovačka premijera sa predstavnicima Europske unije, Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke dogovaraju inicijalni set socio-ekonomskih reformi. O sadržaju dogovora se nagađa. Na listi će se uz sasvim sigurni Sporazum o rastu i zapošljavanju naći mjesta i za smanjenje troškova javne uprave, rasterećenje privrede, olakšavanje poslovanja i stvaranje zajedničkog ekonomskog prostora u BiH. Otvoreno se govori o reformi zakona o radu, te posljedičnim izmjenama kolektivnih ugovora. Sramežljivo se spominju i penziona i zdravstvena reforma. Ali, detalji su još uvijek nepoznati.

Sa aspekta tzv. EU agende konačni dogovor o inicijalnom setu socio-ekonomskih reformi je značajan jer će od njegove implementacije od strane institucija BiH ovisiti poziv zemalja članica EU da predamo aplikaciju za članstvo. Tako barem stoji u Zaključcima Vijeća EU od decembra 2014. godine.

Pregovori još traju, a sa njima i obećanja Predsjedništva BiH i tri premijera o predaji “krdibilne” (čitaj:prihvatljive) aplikacije za članstvo u EU do kraja naredne godine. I da ćemo dobiti kandidatski status do kraja mandata ove vlasti. Optimizam u BiH odavno nije na cijeni, što zbog brojnih lažnih nada, dobrim dijelom i zbog lošeg reformskog skora, ali VPI BiH smatra da ovoga puta taj optimizam jeste utemeljen i da ima potencijal transformacije iz šanse u konkretnu agendu. Novi pristup EU prema BiH ovoga puta donosi novu vrijednost – Compact for Growth and Jobs (Sporazum o rastu i zapošljavanju) nije sam po sebi dostatan, ali po prvi puta dobro cilja “metastaze” loše ekonomske slike u BiH. Tamo gdje prestaje CfG, počinje paradigmatska platforma Connectivity 2020 koja za cilj ima ne smao povezivanje regiona u jednu cjelinu, nego i kroz upumpavanje značajnih investicija u velike infrastrukturne projekte, može doprinijeti upravo ekonomskom rastu. Rječju, EU je odlučila da se suoči sa uzrokom svih bh. problema – lošom ekonomskom slikom, velikom nezaposlenošću, lošom infrastrukturom. Tek kada se ovo ima u vidu postaje jasno zašto je važno pokrenuti i onaj birokratsko-tehnokratski kotač – od aplikacije do pregovora za članstvo sa EU. Da sve to ne bi postalo još jedna lažna nada, smatramo da treba u vidu imati nekoliko bitnih lekcija iz prošlosti.

Za civilni sektor (i BiH) najvažnije je da naša zemlja što prije otvori pregovore o članstvu u EU.

Istinska transformacija naše države i društva, te približavanje EU standardima, krenut će sa otvaranjem pregovora o tridesetak poglavlja. Od zaštite okoliša do pravosuđa i bore protiv korupcije. U trenutnim pregovorima koje EU vodi sa Crnom Gorom i Srbijom predstavnici civilnog društva direktno su uključeni u pregovore. Imaju pristup svim relevatnim informacijama. Pozvani su da nude konkretne sugestije. Da utiče. Najvažniji momenat za promjenu kulture vođenja politike u BiH bit će kada institucije BiH i političke stranke prihvate civilno društvo u BiH kao partnera. Kao nekog čije resurse, ideje i iskustvo mogu i trebaju koristiti. U trenutnim odnosima čini se kako bez vanjskog uticaja do ove spoznaje neće doći tako lako. Iz tog razloga za civilno društvo, ali i BiH, važno je da dođe do otvaranja pregovora o članstvu što prije. Kako bi krenula transformacija BiH, ali i kako bi političari i institucije BiH shvatili prednosti otvorenog dijaloga sa civilnim sektorom.

Kako bi došlo do otvaranja pregovora o članstvu potrebno je da:

(1) zemlje članice budu uvjerene kako je BiH krenula sa implementacijom uskoro dogovorenog seta socio-ekonomskih reformi;

(2) da zemlje članice institucijama BiH pošalju signal kako je vrijeme da predaju aplikaciju za članstvo u EU;

(3) da BiH i formalno preda aplikaciju za članstvo u EU;

(4) da 28 zemalja članica EU odobri izradu mišljenja o kandidatskom statusu BiH (koji će uz podršku bh. administracije izraditi Evropska komisija);

(5) da BiH od 28 zemalja članica dobije zvaničnu potvrdu da je zemlja kandidat za članstvo u EU i

(6) da zemlje članice EU donesu odluku o otvaranju pregovora.

Od predaje aplikacije do otvaranja pregovora Crnoj Gori je trebalo 3.5 godine, a Srbiji nešto više od četiri godine. Kako bi pregovori o članstvu BiH mogli da budu otvoreni u narednih pet godina, važno je da što prije budemo u mogućnosti da predamo aplikaciju za članstvo. Ne smije se desiti da «potrošimo» mjesece ili godine na ispunjavanje uslova za predaju kredibilne aplikacije za članstvo. Iz tog razloga je tokom trenutnih pregovora o inicijalnom setu reformi nužno da predstavnici BiH pitaju EU i zemalje članice na osnovu kojih kriterija će ocjenjivati spremnost BiH da preda kredibilnu aplikaciju za članstvo.

Prema trenutnom planu svih 28 zemalja članica EU će u jednom trenutku morati reći da je BiH ostvarila dovoljan napredak u provedbi dogovorenog inicijalnog seta reformi i biti nezvanično pozvana da preda aplikaciju za članstvo. Ali, kako trenutno stoje stvari, to znači i da svaka zemlja članica EU može da odugovlači ovaj proces «do daljnjeg.»

Tri su moguća razloga za nepotrebno odugovlačenje:

(1) ako institucije BiH ne budu provodile dogovorene reforme;

(2) ako institucije BiH ne budu znale kvalitetno predstaviti napredak u provedbi reformi i

(3) ako određeni broj zemalja članica na BiH bude dokazivalo kako ne želi brzi napredak zemalja zapadnog Balkana prema članstvu u EU.

Zbog svega ovoga je baš u ovom trenutku važno da predstavnici BiH razjasne kriterije za mjerenje napretka u provedbi reformi. Sa partnerima u EU.

Mi još uvijek ne znamo šta će sve biti u inicijalnom setu socio-ekonomskih reformi, ali znamo da će Sporazum o rastu i zapošljavanju sigurno biti. Jedna od šest preporuka iz Sporazuma se odnosi na potrebu poboljšanja ranga BiH na godišnjoj tabeli Svjetske banke u lakoći poslovanja (Doing Business). Postavlja se pitanje hoće li Evropska komisija ocijenjivati napredak BiH u ispunjavanju ovog uslova iz Sporazuma? I prijaviti zemljama članicama da je BiH napravila dovoljan napredak? Ili ćemo morati čekati Svjetsku banku da objavi godišnje rezultate kako bi znali da li ispunjavamo uslove za predaju kredibilne aplikacije? Koliko će sve to trajati?

Sve su to pitanja koja bi predstavnici BiH trebali što ranije postaviti predstavnicima EU. Uzimajući u obzir iskustvo Srbije i Albanije, za ubjeđivanje 28 zemalja članica EU da je BiH spremna da preda aplikaciju, a onda i da dobije kandidatski status i da otvori pregovore bit će važno da institucije BiH provode dogovoreno. Ali će biti još važnije da su sposobne da predstave svoj rad i svoje uspjehe pravovremeno i kvalitetno. Iz tog razloga ključno je da novo Vijeće ministara BiH, Ured Predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, kabineti ministara vanjskih poslova, vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i ambasade BiH u zemljama članicama EU, ali i uredi entitetskih i kantonalnih premijera i Brčko distrikta budu popunjeni kvalitetnim i iskusnim kadrom. Onim koji razumiju EU integracije, govore strane jezike i imaju odgovarajuće iskustvo. Takvih u BiH ima dovoljan broj. EU je uložila u obrazovanje i trening kadra iz BiH ogromni novac, trud i vrijeme. Ali ih treba željeti i znati privući. I biti spremno prepustiti pozicije.

Za naredne korake ka članstvu u EU najvažnije je da se predstavnici BiH drže dogovorenog, da vjeruju kako EU perspektiva BiH nije san, već realan cilj, du su sposobni prepoznati očekivanja zemalja članica EU i ista pretvoriti u konkretne mjere i akcije. Te rezultat istih onda na adekvatan način znati predstaviti prema zemljama članicama EU. To zahtjeva promjenu (barem dijela) dosadašnje prakse kadrovske politike u BiH. Znanje i iskustvo ispred veza i poznanstva. Vrlo brzo ćemo znati da li će se to i desiti.

Autor: Adnan Ćerimagić