Nepodnošljiva lakoća usaglašavanja

O čemu (ne)govori nacrt rezolucije o napretku Bosne i Hercegovine koji će se krajem aprila naći pred EU parlamentarcima?

Nacrt rezolucije o napretku Bosne i Hercegovine za 2014 godinu će se naći pred EU parlamentarcima 29.04.2015.godine u formi u kojoj ju je Odbor za vanjsku politiku Evropskog Parlamenta prihvatio sa 45 glasova za, tri protiv i četiri suzdržana. Na prijedlog teksta rezolucije koju je u svojstvu izvjestitelja za Bosnu i Hercegovinu pri Odobru za vanjsku politiku sačinio član Parlamenta iz Rumunije, Cristian Dan Preda pristigao je čak 241 amandman iz svih političkih grupacija unutar Parlamenta, a najveći broj njih uložen je od strane hrvatskih zastupnika u Parlamentu. Nisu svi uloženi amandmani prihvaćeni ali oni koji jesu su vrijedni pažljivog čitanja.

Nacrt rezolucije o napretku Bosne i Hercegovine za 2014 godinu će se naći pred EU parlamentarcima 29.04.2015.godine u formi u kojoj ju je Odbor za vanjsku politiku Evropskog Parlamenta prihvatio sa 45 glasova za, tri protiv i četiri suzdržana. Na prijedlog teksta rezolucije koju je u svojstvu izvjestitelja za Bosnu i Hercegovinu pri Odobru za vanjsku politiku sačinio član Parlamenta iz Rumunije, Cristian Dan Preda pristigao je čak 241 amandman iz svih političkih grupacija unutar Parlamenta, a najveći broj njih uložen je od strane hrvatskih zastupnika u Parlamentu. Nisu svi uloženi amandmani prihvaćeni ali oni koji jesu su vrijedni pažljivog čitanja.

Rezolucije koje se reflektiraju na sadržaj izvještaja o napretku zemalja potencijalnih kandidata su dijelom uobičajene procedure i prakse u Parlamentu i kao takve uglavnom sumiraju osnovne poruke samog Izvještaja uz pokoji amandman koji posebno važna pitanja obradi na konkretniji način. U tom smislu, ovo je samo još jedan u nizu sličnih dokumenata koji se nađu pred članovima Evropskog Parlamenta tokom jednog legislativnog perioda. Pa ipak, mi u BiH bismo na ovu rezoluciju trebali obratiti posebnu pažnju i reflektirati se njen sadržaj iz perspektive trenutne interne unutardržavne dinamike u BiH.

Ništa neobično, čini se…

Naime, nekoliko je razloga zašto pomenutu rezoluciju trebamo čitati bar tri puta. Od prije mjesec dana Bosnu i Hercegovinu kroz procese EU integracije vodi Vijeća ministara u novom sazivu. Dva važna institucionalna stuba BiH, Predsjedništvo i Parlamentarna Skupština, su dali formalan ali važan pečat novom poglavlju u procesu integracija i to kroz potpisivanje pa onda i usvajanje zajedničke izjave o opredijeljenosti BiH da sprovede niz reformskih procesa na svom putu pristupa EU. Ovaj poseban momentum u procesu integracija obilježen je i nešto dinamičnijim odnosom prema BiH pojedinačnih članica EU i to kroz britansko-njemačku inicijativu, ali i direktnijim pristupom i fokusom na socijalno-ekonomska pitanja Evropske Komsije kroz njen ‘Compact for Growth and Jobs’ program. I konačno, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU bi konačno trebao da stupi na snagu u narednih nekoliko mjeseci. Ovo je čitav niz pozitivnih, ili bar prividno pozitivnih koraka ako se uzme u obzir da ništa od prijašnjih ‘kočnica’ na putu EU integracija poput slučaja Sejdić i Finci i mehanizma koordinacije nije riješeno. I šta nam poručuje najnovija rezolucija o kojoj će EU parlamentarci raspravljati naredne sedmice?EU mijenja svoj pristup prema BiH ali ne i uvjete pristupanja. Sam tekst rezolucije nije bitno konkretniji od sad već uobičajenog sadržaja izvještaja o napretku Bosne i Hercegovine na njenom putu u smislu da ne ukazuje direktno na kočnice i kočničare bosanskohercegovačke budućnosti u EU. Obiluje dijagnostičkim iskazima o nefunkcionalnosti državne strukture Bosne i Hercegovine, iskazuje zabrinutost radi visokog nivoa korupcije u pravosuđu i medijima, naglašava da će radi provedbe obećanih reformi biti neophodno što prije usaglasiti funkcionalan mehanizam komunikacije i koordinacije unutar institucionalnih struktura BiH, konstatuje nedostatak zajedničke vizije u zemlji čije formiranje kontinuirano ugrožavaju etnocentrički pristupi političkim procesima, poziva na bolju komunikaciju vlasti sa predstavnicima civilnog društva, hrabro upozorava lidere u BiH da se odmaknu od dosadašnje secesionističke i nacionalističke retorike i posvete sveobuhvatnim reformama u društvu.

…ali ipak konstitutivnost

Ali, rezolucija isto tako spominje neravnopravnost konstitutivnih naroda u BiH, naglašava da su emitiranje na svim zvaničnim jezicima u BiH i pluralizam okosnica uspješnog javnog medijskog servisa, upozorava da bi svaka buduća ustavna reforma u BiH trebala biti vođena principima federalizma, decentralizacije, subsidijarnosti i osiguravanjem legitimnih zastupnika kako bi se osigurala efikasna integracija zemlje u EU. Ovi konkretni dodaci tekstu rezolucije rezultat su zahtjeva hrvatskih zastupnika u Evropskom Parlamentu koji smatraju da hrvatski narod u BiH ne uživa ista prava kao druga dva konstitutivna naroda. Naime, zastupnica Dubravka Šuica je tokom svog izlaganja u toku rasprave vođene na Odboru za vanjsku politiku tražila da se više upotrebljava konstrukcija ‘tri konstitutivna naroda’ kako bi se, prema njenim riječima, naglasila njihova ustavna jednakopravnost. Premda je tekst rezolucije u ovom obliku rezultat kompromisa, kao uostalom i sa svakom ranijom rezolucijom, ovoga puta se ipak da primjetiti kako lobiranje i guranje bilateralnih pitanja u dokument Evropskog parlamenta uzima danak i to upravo tamo gdje su evropski principi najizraženiji. Stoga ne čudi da je traženje kompromisa sa upornim i jednostranim zahtjevima uglavnom zastupnika iz Hrvatske dovelo do toga da jedan važan dokument Evropskog Parlamenta bude u kontradiktornosti sam sa sobom, pa ako hoćete i sa svim ranijim rezolucijama Evropskog Parlamenta.

Štaviše, Evropski Parlament priznaje da je bez ikakve potrebe “gušio” evropski put BiH punih sedam godina, uvjetovavši stupanje na snagu SSP-a postupanjem po presudi ECHR u sada već famoznom slučaju Sejdić i Finci protiv BiH. Jer kako drugačije protumačiti član sedmi ovogodišnjeg prijedloga rezolucije u kojem se insistira na daljoj federalizaciji i ustavnim promjenama na principu legitimnog predstavljanja. Da instistiranje na terminologiji tri konstitutivna naroda i ne spominjemo. U istoj toj rezoluciji, i nekoliko ranijih, također se insistira i na provođenju odluke Sejdić-Finci vs. BiH koja nije ništa drugo nego sušta suprotnost legitimnom predstavljanju i etničkoj reprezentativnosti. Dakle, u trenutku kada GAC donosi odluku da SSP stupi na snagu jer su bh. lideri političkom izjavom obećali reforme, EP nas svojom rezolucijom vraća na staru priču -teritorijalizaciju etničke pripadnosti. I ktome još istom dokumentu zastupa interese svoje članice, R Hrvatske, ponovno kontra EU principima, i traži od BiH da odustane od odredbi SSP-a koji ima stupiti na snagu u junu ove godine. Istim tim sporazumom BiH je, upravo zbog fragilnosti domaće privrede i ekonomije, dobila mogućnost da zadrži carine na 15 vrsta proizvoda koji se uvoze iz EU. Ovoga su se svi pridržavali dok u EU nije ušla Hrvatska, članica koja najviše izvozi na teritoriju BiH i to upravo proizvoda na koje BiH, po SSP-u, ima pravo zadržati carinska opterećenja ne bi li koliko-toliko zaštitila svoju ekonomiju. Nebi problem bio u tome da EU sada traži pregovore o promjeni SSP-a kako bi se eventualno dgovorile nove kvote uzimajući u obzir i interese BiH. Ne, Evropska komisija poseže za klasičnim ucjenjivačkim pritiskom na BiH da Hrvatskoj dozvoli izvoz na svoje tržište o preferncijalnom aranžmanu, baš kao da je Hrvatska još uvijek članica CEFTA-e. A nije, još od trenutka kada je postala članica EU. Evropski Parlament, na žalost, ovom rezolucijom nije uspio izviriti izvan okvira real-politike i priznati kako način forsiranja tzv. tradicionalne trgovine (birokratski eufemizam za pritisak na BiH) nije u skladu sa osnovnim evropskim načelima i principima.

Premda sve upućuje na to da će ovako predložena rezolucija dobiti podršku većine zastupnika Evropskog Parlamenta na predstojećem plenarnom zasjedanju, VPI BH smatra da je potrebno uložiti dodatni trud kako bi se na posljednjem plenarnom usuglašavanju popravile kontradikcije ovogodišnje rezolucije o BiH. Ima mnogo razloga zbog kojih bi se taj trud isplatio: prvi puta u zadnjih sedam godina EP razmatra rezoluciju o BiH u povoljnom trenutku kada deklarativni konsenzus dobija radnu formu. U trenutku kada novoizabrane vlade ozbiljno razmatraju kako da Compact for Growth i Connectivity pretvore u reformsku agendu, kada se administracija priprema za viši stupanj komunikacije sa EU u Vijeću za stabilizaciju i pridruživanje. Rezolucije EP nemaju obavezujući karakter, ali je vrlo važno kakav je njihov psihološki utjecaj na političke aktere i javnost. Ako ovako koncipirana rezolucija dobije podršku većine, vraćamo se na onaj stari modus operandi koji je najbolje sažeo bivši komesar za proširenje Chris Patten u svojoj pomalo šaljivoj poruci bh. delegaciji: “Vi se kao pripremate za članstvo, a mi se kao pripremamo da vas primimo”.
Napomena: U vrijeme pisanja ovog članka, Rezolucija Evropskog parlamenta se nalazila u procesu plenarnog usaglašavanja amandmana, te se kritika izražena u ovom tekstu odnosi na nacrt Rezolucije koja u procesu može biti izmijenjena. Ukoliko se to dogodi, VPI BH unaprijed pozdravlja mudrost evropskih parlamentaraca.