
“Stanje Unije” kroz godine: Da li nas “europska solidarnost” konačno vodi ka “stanju Europe”?
Autorica: Vanna Ćurin
Godišnje javno obraćanje predsjednika/ce Europske komisije „Stanje Unije“, uobičajena je praksa Europske unije, koje predstavlja jedinstven presjek trenutnog položaja EU, njihovih ciljeva, ambicija i poteškoća, te planova za rad na ili rezoluciju istih. Početak rata u Ukrajini, je neosporno konstruirao novu realnost; realnost novog poretka moći, ali i visoke ugroze sigurnosti te jasno pokazao kao trenutna sigurnosna, ekonomska i politička arhitektura Europe nije dugoročna ili održiva. Očekivano, ovogodišnji govor je bio velikim dijelom posvećen, ali i uvjetovan trenutnim svjetskim dešavanjima, stoga je i njegov sadržaj, ali i simbolična diskursivna vrijednost, naročito kada je u pitanju definiranje „Europske solidarnosti“ i „Europe“, te granica istih, što je od velikog značaja za proces proširenja, te pristupanja Zapadnog Balkana Europskoj uniji, imao drugačiji ton. Iako se narativ kroz protekla tri govora promijenio, pitanje je da li je Europska unija zaista spremna i otvorena za pružanje podrške procesu proširenja te da li se zaista krećemo ka uniji koja će biti Europska u širem smislu te riječi.
Cijeli blog preuzmite ovdje: “Stanje Unije” kroz godine: Da li nas “europska solidarnost” konačno vodi ka “stanju Europe”?
Blog nastao u sklopu programa “Aktuelna vanjska politika”
Robert Schuman, kojeg je Von der Leyen i citirala unutar obraćanja „Stanje Unije“ 2021. godine, rekao je kako Europa treba dušu, ideal, ali i političku volja koja će biti u službi tog ideala. Iako je ideal europskog jedinstva i solidarnosti, barem u obraćanjima, prisutan, problem s kojim se Zapadni Balkan, a naročito Bosna i Hercegovina suočava je manjak ili nedostatnost političke volje za ostvarivanje spomenutog ideala. Zapadni Balkan ostaje tema koja zaslužuje tek mali osvrt, na kraju obraćanja. Proces proširenja je dvosmjeran proces, samim tim nepravedno je očekivati od Europske unije inicijaciju i podršku u ispunjavanju svih tačaka i kriterija predviđenih kao uvjeta u procesu priključenja Europskoj uniji. Unatoč tome, evidentno je kako simbolični i diskursivni napori nisu jednaki naporima uloženim u političko-pravnom smislu, ali niti u regulaciji i restrikciji opstrukcija zemalja članica u procesu proširenja. Europa, pa tako i Europska unija, nije potpuna, a niti sigurna, ukoliko postoji prostor , kako geografski tako i idejni, koji će biti ne-europski ili nestabilan.