Retrogradne politike u Bosni i Hercegovini 26 godina nakon Daytona – posljedica Zapadne podrške ‘stabilokratiji’?
Autor: Amer Čekić
Rečenica da se Bosna i Hercegovina suočava sa najvećom krizom nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma je dospjela do naslovnica svih svjetskih, regionalnih i domaćih medija. 26 godina nakon što je ovaj sporazum okončao oružanu agresiju, obilježenu konstantnim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i genocid, građani Bosne i Hercegovine se suočavaju sa sličnim strahovima, tenzijama i anksioznošću, produbljujući ratne traume kod žrtava agresije. Trenutni politički milje pogoršava i intergeneracijske traume postratnih generacija, te dodatno narušava već krhke odnose između etničkih skupina u Bosni i Hercegovini. Krivci su dobro poznati – etnonacionalne elite u Bosni i Hercegovini, vođene direktivama svog vođstva u susjedstvu koji nikada nisu odustali od svojih velikodržavnih projekata, opunomoćeni nikad malicioznijim pristupima sa Istoka. Međutim, koliko god su se brojne zapadne zemlje pokazale prijateljima teritorijalnog integriteta, suvereniteta i nezavisnosti Bosne i Hercegovine, pokretači demokratizacije, garanti stabilnosti i mira, kao i pokrovitelji euro-atlantskih integracija u posl- jednjih 26 godina, njihova podrška ‘stabilokratiji’ u posljednjoj deceniji je jedan od dodatnih razloga za trenutnu situaciju. No, o ‘stabilokratiji’ ćemo više u nastavku ovog teksta. Krenimo sa okidači- ma aktuelne političke krize koja ima sve elemente egzistencijalne krize protiv Bosne i Hercegovine.
Cijeli blog preuzmite ovdje: Retrogradne politike u Bosni i Hercegovini 26 godina nakon Daytona – posljedica Zapadne podrške ‘stabilokratiji’?
Blog nastao u sklopu programa “Aktuelna vanjska politika”
Dok trenutno možemo samo da špekulišemo o reakcijama od strane međunarodne zajednice, i o mogućim ishodima trenutne krize, jedna stvar je sigurna. Dok ovo čitate, svaka druga mlada osoba želi da napusti Bosnu i Hercegovinu. Te mlade osobe su i Bošnjaci i Srbi i Hrvati, što je bitno napomenuti ukoliko neki etnički lider pokuša da argumentuje da je neko izvukao bolji kraj, da ne kažemo pobjedu nakon ove krize. Naša najveća kriza je odlazak ovih mladih ljudi, te smo, nažalost, svi mi veliki gubitnici.
