Pregled primjene bonskih ovlasti visokih predstavnika u BiH
Autor: Kenan Kadić
Kao konačni tumači civilnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma (Aneks 10, član 5), ojačani izvršnim ovlastima donesenih nakon konferencije Vijeća za provedbu mira 1997. godine u Bonnu, visoki predstavnici u BiH su u različitoj mjeri i rezultatima, utjecali na kreiranje nove političke realnosti u BiH društvu i institucijama. Ovo se najbolje ogleda u posljedicama njihovih odluka, čiji broj, odlaskom Valentina Inzka s dužnosti, premašuje 1000 od kojih je najskorija ujedno i jedna od najvažnijih a radi se o nametnutom zakonu o zabrani negiranja genocida u BiH. Funkciju visokog predstavnika u BiH su vršili: Carl Bildt (1995-1997), Carlos Westendorp (1997-1999), Wolfgang Petritsch (1999-2002), Paddy Ashdown (2002-2006), Christian Schwarz-Schilling (2006-2007), Miroslav Lajčak (2007-2009), Valentin Inzko (2009-2021) i Christian Schmidt (2021). Zaostavština Schmidtovih prethodnika se, između ostalog, razlikuje u količini interveniranja u funkcioniranje državnih i entitetskih institucija kao i forma primjene Bonskih ovlasti.
Cijeli blog preuzmite ovdje: Pregled primjene bonskih ovlasti visokih predstavnika u BiH
Blog nastao u sklopu programa “Aktuelna vanjska politika”
Izjave Valentina Inzka da ja prošlo vrijemenametanja odluka „sa strane“ te da politička klima u međunarodnoj zajednici nije naklonjena rješavaju političkih problema u BiH su ojačale već postojeći pesimizam prema uredu visokog predstavnika. Taj pesimizam je u posljednjim danima Inzkovog mandata drastično smanjen kada je nametnut zakon o zabrani negiranja genocida te nam ostaje da vidimo da li je ovo najava ponovnog snažnog angažmana međunarodne zajednice u BiH.
