2015.-2015. – Evropski put Bosne i Hercegovine

U saradnji sa Friedrich-Ebert-Stiftung i Fakultetom političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, danas smo organizovali panel diskusiju na temu “2015.-2025. – Evropski put Bosne i Hercegovine”. Povod događaja je istoimeni dokument za diskusiju autora Osmana Topčagića, napisan s ciljem poticanja na razgovor i debatu o trenutnom procesu evropskih integracija Bosne i Hercegovine i budućnosti zemalja zapadnog Balkana.

Učesnici panela, Nedžma Džananović-Miraščija, docentica Fakulteta političkih nauka Sarajevo, Svetlana Cenić, ekonomska stručnjakinja i Đorđe Tomić, viši asistent Fakulteta političkih nauka Banja Luka, u svojim su osvrtima naglasili potrebu struktuiranih i informiranih debata na ovu i sličnu tematiku kako bi se javnost, a i ključni akteri procesa integracija, što više uključili i dali značajan doprinos.

Panelisti su takođe naglasili važnost odmicanja reformskih procesa od uplitanja dnevno-političkog diskursa kako bi se omogućilo da BiH konačno krene naprijed s procesom stabilizacije i pridruživanja i učini to za dobrobit građana države, a ne partikularnih interesa.

Dokument za diskusiju preuzmite ovdje ⟶ 2015.-2025. – Evropski put Bosne i Hercegovine

2015.-2025. - Evropski put Bosne i Hercegovine

Sastanak Državne radne grupe u okviru WeBER projekta

Vanjskopolitička inicijativa BH, u okviru WeBER projekta, kojeg finansira Evropska komisija i sufinansira Ministastvo vanjskih poslova Kraljevine Holandija, organizovala je 25.10.2017. godine u Sarajevu sastanak sa organizacijama civilnog društva iz BiH, koje su članice Državnih radnih grupa (DRG) za praćenje reforme javne uprave na lokalnom nivou.

Na sastanku su predstavljeni dosadašnji rezultati te naredne aktivnosti u okviru WeBER projekta. Takođe, organizacije dobitnice grantova su predstavnicima DRG predstavile svoje projekte i aktivnosti. Kroz diskusiju i upoznavanje sa aktivnostima unutar svoje lokalne zajednice, predstavnici DRG su zaključili da je obavezna dalja edukacija službenika na kantonalnom i lokalnom nivou o RJU, kao i da je bitno što više građanima približiti i objasniti šta njima predstavlja reformisana javna uprava (brza, profesionalna i efikasna administracija, jednostavnije procedure, nema više čekanja u redovima, transparentnost u trošenju javnih prihoda i zapošljavanju…).

U drugom dijelu sastanka, viša stručna saradnica za odnose s javnošću PARCO BiH, Vedrana Faladžić je kroz svoju prezentaciju upoznala učesnike o aktivnostima koje se tiču RJU u BiH te pozvala predstavnike OCD da se aktivno uključe u javne konsultacije koje će se u narednom periodu održati u Sarajevu i Banja Luci. Aneta Raić, šefica jedinice za donatorsku koordinaciju, finansije, nadzor i evaluaciju je govorila o narednim koracima i planovima PARCO BiH.

Sastanak Državne radne grupe u okviru WeBER projekta

Trening za članice Kluba Parlamentarki FBiH

Vanjskopolitička inicijativa BH, u saradnji sa Klubom Parlamentarki Predstavničkog Doma Parlamenta FBiH organizovala je trodnevni trening o političkoj ekonomiji i rodnoodgovornom budžetiranju u Konjicu (9.-11.10.2017. godine). Ovaj trening je nastavak dugogodišnje uspješne saradnje VPI BH s predstavnicama Kluba Parlamentarki FBiH u cilju jačanja kapaciteta članica i pružanja stručne pomoći za realizaciju planova i inicijativa.

Prilikom uvodnog obraćanja, Kenela Zuko, predsjednica Kluba Parlamentarki PD FBiH naglasila je značaj saradnje Kluba sa nevladinim sektorom i intenziviranja napora zastupnica ka raznim inicijativama te koristi ovako intenzivnog treninga za buduće aktivnosti članica.

Zastupnice su imale priliku diskutovati o političkom, ekonomskom i pravnom sistemu BiH, kao i zemalja u regionu, Evropi i svijetu te ulozi države u ekonomiji i svijetu. Jedna od tema diskusije bilo je i trenutno stanje u svijetu i šta je ono što svijet zabrinjava i koliki je uticaj na BiH. Kroz analizu ekonomskih programa stranaka u BiH i Evropi, zastupnice su zajedno sa predavačima diskutovale o mogućim rješenjima za domaći ekonomski razvoj. O rodnoodgovornom budžetu i utjecaju koji zastupnice u Parlamentu FBiH mogu izvršiti kako bi se osigurala veća transparentnost potrošnje budžetskih sredstava i osiguralo da se to radi na rodnoodgovoran način govorila je Irma Efendić Adžajlić.

Projekat  je finansiran grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State).

Trening "Politicka ekonomija i rodnoodgovorno budzetiranje"

Monitoring posjete dobitnicima grantova u okviru WeBER projekta

Vanjskopolitička inicijativa BH, u okviru WeBER projekta, kojeg finansira Evropska komisija i sufinansira Kraljevina Holandija, u periodu od 14.07.2017. do 27.07.2017. godine organizovala je posjete i sastanke sa organizacijama civilnog društva (ukupno 6 OCD), koje su dobile mali grant u okviru WeBER projekta „Mali grantovi za praćenje reforme javne uprave na lokalnom nivou“ iz BiH.

Predstavnici VPI BH WeBER tima su ovom prilikom posjetili organizacije iz Sarajeva, Istočnog Sarajeva, Bratunca, Doboja, Banja Luke i Livna.

Na sastancima se, između ostalog, razgovaralo o projektnim aktivnostima koje su do sada urađene i sprovedene, o izazovima i problemima sa kojim su se do sada susretali te narednim koracima. Predstavnici svih šest organizacija su realizovali pripremne aktivnosti na području lokalnih zajednica koje su obuhvaćene projektnim prijedlozima, te su u procesu izrade metodologije za istraživanje.

OCD dobitnice iz BiH su:

Udruženje građana CORDIS Istočna Ilidža

Naziv projekta: Monitoring, edukacija građana i podizanje javne svijesti o primjeni reforme javne uprave na lokalnom nivou

Istraživanje će se sprovoditi u 6 općina: Istočna Ilidža,Istočno Novo Sarajevo, Istočni Stari Grad, Trnovo, Pale i Sokolac.

Udruženje žena Priroda Bratunac

Naziv projekta: Monitoring rada  lokalnih skupština – primjena mehanizama građana u donošenju odluka

Istraživanje će se sprovoditi u 3 općine: Srebrenica, Milići  i Bratunac.

Udruženje za razvoj civilnog društva Motivator Sarajevo

Naziv projekta: Lokalna uprava – servis za nas!

Istraživanje će se sprovoditi u Kantonu Sarajevo – 6 općina (Opština Centar, Stari Grad,Novi Grad, Novo Sarajevo, Ilidža, Vogošća).

Centar za razvoj civilnog društva u BiH Doboj

 Naziv projekta: Monitoring odgovornosti i pružanja  usluga  od strane javne lokalne samouprave  u  općinama Doboj Istok, Gračanica, Petrovo , Lukavac, Doboj Jug i Tešanj

Agencija za razvoj preduzeća EDA Banja Luka

Naziv projekta: Jačanje uloge OCD i lokalnih medija u unapređenju transparentnosti rada lokalne uprave

Istraživanje će se sprovoditi u gradovima Banja Luka i Tuzla.

Centar za građansku suradnju Livno

Naziv projekta: Građani za odgovornu lokalnu vlast

Istraživanje će se sprovoditi u 4 općine: Posušje, Grude, Livno and Tomislavgrad

Za dodatne informacije o projektu posjetite www.par-monitor.org

Predstavljanje analize „Reformski procesi BiH u labirintu (samo)nametnutih očekivanja”

Vanjskopolitička inicijativa BH organizovala je danas, 14. juna 2017. godine u Sarajevu javno predstavljanje analize Reformski procesi: BiH u labirintu (samo)nametnutih očekivanja autora Igora Kosića.

Cilj ove analize Vanjskopolitičke inicijative BH, koja je realizovana u okviru Programa razvoja mladih profesionalaca u think-tank organizacijama koje finansira Fondacija za otvoreno društvo, bio je demistificiranje procesa ostvarivanja zadanih ciljeva Reformske agende i objektivni pregled stanja iz koji daje prostora za učenje iz prethodnih lekcija.

U osvrtu na analizu, komentatori, Adnan Muminović, politički i ekonomski savjetnik Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH i Denisa Sarajlić, mentor pri izradi analize i predsjednica Skupštine VPI BH, naglasili su važnost informativne dimenzije ove analize, koja na jedinstveni, objektivan način predstavlja pregled i evaluaciju napretka Bosne i Hercegovine u ostvarivanju ciljeva Reformske agende. Učesnici panela su podvukli da je jedan od ključnih problema predstavljanja Reformske agende i njenih ciljeva zapravo komuniciranje istih s širom javnosti, kako prilikom izrade samog dokumenta tako i kroz provođenje mjera.

U centru diskusije koja je uslijedila nakon prezentacije i osvrta komentatora, našla su se pitanja, dileme, te različita mišljenja i tumačenja u vezi sa mogućim posljedicama dnevno političkih previranja te blokiranja napretka i potencijalnog kraja provođenja Agende. Istaknuto je da je trenutni zastoj u provođenju mjera Agende odraz nedovoljne opredjeljenosti vlasti za osiguravanje stabilnosti države i napretka na njenom putu ka Evropskoj uniji. Iako su se učesnici složili da je Reformska agenda bila neophodna da bi pružila jedinstveni i stuktuirane smjernice za provođenje socio-ekonomskih reformi, u obzir nisu uzete mnogi ključni socijalni aspekti koji bi mnogo vidljiviji napredak na provođenju reformi, kako za vlasti, tako i za širu javnost.

Preuzmite analizu ovdje ⟶ Reformski procesi: BiH u labirintu (samo)nametnutih očekivanja

Predstavljanje analize "Reformski procesi: BiH u labirintu (samo)nametnutih očekivanja"

Britanski rulet – kako su konzervativci ostavili posljednji “metak” za sebe

Osvrt Vanjskopolitičke inicijative BH na izborne rezultate u Velikoj Britaniji…

Iako rizično političko ponašanje nije nešto što bi očigledno karakterisalo stranku koja se naziva konzervativnom, upravo to je ono što će obilježiti sada već drugi propali pokušaj Konzervativne stranke u Velikoj Britaniji da učvrsti svoju poziciju na tamošnjoj političkoj sceni. U manje od godinu dana, David Cameron i Theresa May, svako za svog premijerskog mandata, su se upustili u dvije nepredvidive pustolovine koje će ih najvjerovatnijje u oba slučaja koštati premijerske pozicije, ali i većine u Parlamentu. Međutim, posljedice su dalekosežnijeg karaktera.

Nošena na krilima Brexita, Theresa May je na iznenađenje britanske javnosti naprasno najavila junske izbore smatrajući da će tako osnažiti političku poziciju i podršku u javnosti pred otvaranje pregovora sa EU. Međutim, desilo se upravo suprotno. Očigledno da je rezultat Brexita bio stvar trenutka, rezultat aktuelnog nezadovoljstva u društvu, a ne toliko otpor prema samoj Evropskoj uniji. Nakon što je izašlo na vidjelo da ni Vlada ni Premijerka zapravo nemaju jasan plan za izlazak iz EU, te da će u konačnici država i društvo imati više štete nego koristi od toga, ipak je bilo za očekivati da birači svoje nezadovoljstvo iskale na ovim izborima.

Na isti način je David Cameron svojom Brexit avanturom pokušao iskoristiti i onako podijeljeno britansko društvo, dovodeći birače u najveću dilemu u modernoj političkoj istoriji te zemlje, time dodatno polarizirajući javnost i unoseći još veću nestabilnost u društvu. Theresa May je stoga svu svoju izbornu kampanju bazirala na sloganu „snaga i stabilnost”. Međutim, zakazivanjem izbora i ovakvim izbornim rezultatom je postigla upravo suprotno – slabljenje vlastite stranke i nestabilnost funte na svjetskim tržištima. Povrh svega, politička stabilnost je bila ključ za uspješno otpočinjaje pregovora o izlasku iz Evropske unije, a što je takođe sada dovedeno u pitanje. Devetnaesti juni je datum kada bi pregovori trebali početi, a Velika Britanija do tada najvjerovatnije neće znati ni ko bi u njihovo ime pregovarao jer je teško očekivati da se zato kratko vrijeme formira vlada. Najveća nestabilnost se ipak očituje u stanju u društvu, koje se našlo u rascjepu između različitih verzija Brexita, povećane unutrašnje nesigunosti nakon tri uzastopna teroristička napada, te šoka i nevjerice zbog neizvjesne sudbine buduće vlade.

“Viseća” većina

Situacija koja je uslijedila nakon jučerašnjih izbora se naziva „hung parliament” (parlament u kojem ni jedna stranka nema dovoljnu većinu od 326 od ukupnih 650 mjesta). Konzervativna stranka je osvojila 316 mjesta i Theresa May se britanskoj kraljici već obratila sa zahtjevom da je imenuje za mandatara za sastav koalicione vlade sa Partijom demokratskih unionista iz Sjeverne Irske. Ovo je tek šesti put u istoriji Velike Britanije da ni jedna stranka nije osvojila većinu na izborima, i tek drugi put da će kao rezultat toga biti formirana koaliciona vlada. Prvi put je to bio slučaj 2010. godine kada se stranka Liberalnih demokrata priključila Vladi Davida Camerona. Manjinskog partnera je ta koalicija skupo koštala jer su optuženi od strane svojih birača da su bili previše popustljivi i udovoljavali željama Konzervativne stranke, zbog čega su već na narednim izborima izgubili veliki broj glasova. Ni na ovim izborima nisu bolje prošli, a najbolji pokazatelj njihovog slabljenja je činjenica da je i bivši lider te stranke Nick Clagg izgubio mjesto u Parlamentu. Time je trend uspješnih rezultata tzv. „trećih stranaka”, koje su se postavljale kao srednje rješenje zaustavljen, a ostaje da se vidi da li će uspjeh Emanuela Macrona ili zelenih u Holandiji polučiti dugoročne rezultate.

Iskustvo sa prethodnom koalicijom u VB je dokazalo inače uvriježeno mišljenje da britanska politika nije plodno tlo za koalicije, i da se nedostatak tradicije koaliranja itekako reflektuje na klimave vlade i političku nestabilnost koja nije svojstvena britanskoj političkoj tradiciji. Stoga iznenađuje odluka Therese May i njene stranke da ponovo koaliraju sa manjinskim partnerom, pogotovo sa strankom koja nema nikakvo iskustvo u vladanju, a čiji je ideološki okvir daleko radikalniji od relativno umjerenih stavova Konzervativne stranke. Naime, Demokratski unionisti su stranka sa margine koja je daleko od desnog centra, ali ne toliko radikalna kao npr. UK Stranka Nezavisnosti (UKIP). Na čelu Partije demokratskih unionista se uglavnom nalaze ljudi koji dolaze iz struktura bivših paramilitarnih organizacija iz Sjeverne Irske koji su se borili na strani unionista, od kojih su neki imali veze i sa terorističkim organizacijama poput Ulster Resistance i Ulster Volunteer Force. Neki međutim smatraju pohvalim to što se jedna stranka koja se svojevremeno zalagala za nasilje sada opredjeljuje za učešće u demokratskom procesu, kao što je slučaj i sa njihovim bivšim protivnicima koji sada djeluju kroz stranku Sinn Fein. Pored ideoloških razlika, novi koalicioni partneri će se vrlo brzo susresti i sa ogromnim programskim razlikama s obzirom da DUP negira postojanost klimatskih promjena, protivi se abortusu i istospolnim brakovima. Po pitanju Brexita, moguće da je DUP ne pruži snažnu podršku tvrdokornom izlasku iz EU koji podrazumijeva napuštanje jedinstvenog tržišta i carinske zajednice, zbog činjenice da bi to bilo štetno po Sjevernu Irsku i fizičku povezanost sa Republikom Irskom.

Iako već zvanično objavljena, predložena koalicija će moći sastaviti Vladu tek nakon međustranačkih pregovora, što bi moglo potrajati par sedmica ili čak mjeseci. Pitanje koje se sada postavlja je šta ce DUP tražiti zauzvrat, a može se pretpostaviti da će to biti zahtjev za izdvajanje većih budžetskih sredstava za Sjevernu Irsku. Ukoliko se dogovor ne postigne u razumnom roku, onda postoji mogućnost zakazivanja još jednih izbora u avgustu 2017.

Povratak Corbyna i otpisivanje UKUP-a

Za mnoge najveće iznenađenje na izborima je povećanje broja mjesta koje je osvojila Laburistička stranka na čijem čelu je Jeremy Corbyn, kojeg je vlastito biračko tijelo najviše optuživalo što nije stao čvrsto protiv izlaska VB iz EU. Corbynovi lični stavovi su često bili kamen spoticanja u vođenju Laburističke stranke, pogotovo izrazito ljevičarski stavovi, uključujuči i odnos prema terorističkim organizacijama kao što je IRA. Međutim, biračko tijelo je ovaj put pokazalo zrelost ne obazirući se toliko na Corbynove evidentne liderske slabosti, dajuči podršku stranci, a ne njenom vođi. Dosta birača je takođe glasalo za Laburiste više kao znak protesta protiv Brexita i protiv politike aktuelne premijerke i njenog prethodnika. Ključnu ulogu su odigrali i društveni mediji, kroz koje je mobilisan veći broj mlađih birača, a koji su bili presudni za pružanje podrške Laburistima. Kampanja koja je u vrlo kratkom vremenu organizovana vrlo uspješno kroz društvene medije uspjela je mobilisati upravo onaj dio populacije koji nije izašao na referendum o izlasku Velike Britanije iz EU, zbog čega je rezultat uglavnom bio takav kakav je.

Jeremy Corbyn je izrazio spremnost da preuzme premijersku poziciju i formira još labaviju kolaciju sa Liberalnim demokratima, Strankom zelenih, i eventualno Škotskom nacionalnom strankom. Međutim, takva koalicija bi se takođe suočila sa ogromin ideološkim razlikama, mada ih sve okuplja isti odnos prema Brexitu.

Najveći gubitnik na ovim izborima je ipak Škotska nacionalna stranka, predvođena karizmatičnom premijerkom Škotske, Nicolom Sturgeon. Njena rizična objava drugog referenduma za nezavisnost Škotske ipak nije naišla na podršku čak ni među vlastitim biračima, što je rezultat loše procjene apetita među biračima za još jedan referendum i za nezavisnost Škotske generalno. Potrebno je imati na umu da je velika podrška na prvom referendumu bila više izraz negodovanja prema mjerama štednje koje je nametnula Vlada Davida Camerona i poražavajućeg stanja u osnovnim državnim službama poput zdravstva, školstva i socijalne zaštite, a ne toliko izraz nacionalističkih poriva škotskih birača. To je očigledno pilo vode prvi put, mada i tad nedovoljno, dok je tu vrstu nacionalističke retorike bilo teško održati dvije godine kasnije.

Jedan od pozitivnih rezultata ovih izbora je svakako odlazak iz Parlamenta jednog jedinog zastunika UK Stranke nezavisnosti. Podsjećamo da je bivši lider te stranke, Nigel Farage, bio centralna figura Brexita, koji je svojim populističkim stavovima izmamio podršku najsiromašnijih dijelova društva koje je ubijedio da su strani radnici iz zemalja EU najveći razlog njihovog nepovoljnog ekonomskog položaja. Farage se u međuvremenu daleko više posvetio svom ličnom savezništvu sa Donaldom Trumpom, kojem je pružao podršku za vrijeme njegove izborne kampanje. U međuvremenu je optužen za veze sa strukturama u Rusiji za koje se smatra da su imale uticaja na dolazak Trumpa na mjesto predsjednika SAD-a.

Nakon što su populističke stranke u drugim zemljama EU takođe dobile manje podršku na izborima nego što su očekivale, kao npr. u Austriji, Holandiji, zatim i u Francuskoj, rezultat koji je ostvario UKIP ipak pokazuje da to nisu bile slučajnosti i da trend širenja populizma polako jenjava. To je još jedan ohrabrujući pokazatelj nakon ovih izbora, a naredni test će biti federalni izbori u Njemačkoj u septembru 2017.

Izbori u Velikoj Britaniji će se svakako reflektovati i na stanje u Evropskoj uniji, koja je još uvijek snažno potresena nakon Brexita. Može se očekivati da zvaničnici EU podrže koaliciju koju je predložila Theresa May, iz prostog razloga što je EU u interesu da pregovori traju što kraće i prođu što bezbolnije, a za što je potrebno što skorije formiranje Vlade u VB kako se početak pregovora ne bi odlagao.

Sve to međutim neće otkloniti činjenicu da je britansko društvo nakon ove avanture sa izborima ostaje još podijeljenije, britanska ekonomija potencijalno još slabija, a uticaj Brexita na Evropsku uniju još neizvjesniji. To je još jedan dokaz da su političke kalkulacije u pravilu rezultat brige za vlastite stranke i pozicije, a ne brige za društvo. To je tim više porazno imajući u vidu da se ovaj put radi o zemlji za koju se tvrdi da je kolijevka demokracije. Ipak, ohrabruje demokatska zrelost koju su okazali britanski birači, prvo ogromnim odzivom od 68.7%, pogotovo izmaskom na izbore popluacije do 18-24 godine u pohvalnoj izlaznosti od 72%. Takođe, iznenađujući rezultat svih stranaka, i onih koje su izgubile i onih koje sudobile više glasova, pokazuje da ni jedna stranka ne može i ne smije uzimati svoje birače zdravo za gotovo i da je jedino mjerilo ipak rezultat vlade, a ne retorika i populističke floskule. To je ipak demokratska zrelost birača koja izaziva zavist.

Preuzmite  tekst ⟶ Britanski rulet: kako su konzervativci ostavili posljednji metak za sebe

Bogovi euro-atlantizma su pali na tjeme

 

Vrlo je zanimljiv itinerer prvog predsjedničkog putovanja Donalda Trumpa. Saudijska Arabija, Izrael, Palestina, Italija, Vatikan, Belgija, pa onda ponovno Italija. Sedam destinacija u devet dana i na svakoj stanici predsjednik Trump je iskoristio priliku da zbuni, prepadne, iznenadi (pozitivno ili negativno), uradi nešto što niti jedan njegov prethodnik nije. Na ovaj ili na onaj način. Taman toliko da ugledni Financial Times ovu predsjedničku turneju nazove „teatrom u show bizz maniru”[1]. U Saudijskoj Arabiji je plesao „ples mača” ali i potpisao ugovor o prodaji američkog naoružanja u većoj vrijednosti nego njegovi prethodnici zajedno. Reterirao je oko svojih ranijih izjava vezanih za islamske zemlje i Islam generalno, susreo se sa odabranim liderima islamskog svijeta, ali je zato do ushićenja svojih domaćina pojačao izjave o Iranu kao velikoj prijetnji. U Izraelu je učinio korak dalje pa je postao prvi predsjednik koji je posjetio tzv zapadni zid u Jeruzalemu jedno od najsvetijih mjesta Judeizma. Nije međutim spominjao preseljenje američke ambasade u Jerusalem. U Vatikanu je mirno podnio diplomatski uvijene kritike pape Franje, posebno oko pitanja imigranata i klimatskih promjena. U Belgiji je praktično pokazao premijeru Crne Gore Markoviću ko ima prednost u preseansu kada je NATO i sve ostalo u pitanju… Rječju, ništa novo. Predsjednik Trump polako postaje predvidiv u skovanoj korporativnoj taktici koju vješto primjenjuje na predsjedničku funciju otkako je uselio u Ovalni ured… Zateži koliko možeš i popusti kad se najmanje očekuje, pa opet zategni i ne daj im da misle kako znaju koji ti je sljedeći potez.

Ali upravo ta (ne)predvidivost otkriva nekoliko bitnih nesuglasica koje, za razliku od retoričkih i twitter akrobacija i toplo-hladnog „tuširanja” javnosti, navode na dublje razmišljanje. Njemačko-američki odnosi su na nekoj vrsti prekretnice, ali daleko od toga da budu trajno narušeni. Američki zahtjev za veća izdvajanja za finasiranje NATO izvan su korporativnog manira i više spadaju u namjeru predsjednika Trumpa da uistinu saveznike natjera da više plaćaju, kako kaže, za svoju sigurnost, te razliku prikaže kao veliku uštedu u američkom budžetu. I na kraju, odluka SAD da se povuče Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama vraća nas na stari zaključak, toliko puta ranije pominjan, a to je da Trump i njegov tim ne interesuje da Amerika bude ponovno velikau svima sferama, nego samo u onim koje se tiču održavanja korporativnog kapitalizma i naoružanja. Drugim riječima, „čvrstoj snazi” se očigledno daje prednost nad „mekom”.

“Oh Lord, won’t you buy me a Mercedes Benz”

Nesporazumi nove administracije predsjednika Trumpa i Njemačke imaju svoju historiju. Još u davnim devedesetim, tada uspješni biznismen Donald Trump u jednom intervjuu za Playboy kazao je kako bi najradije zabranio njemačkim i japanskim autima da se prodaju u SAD. Sa velikom dosljednošću slično je ponovio i tokom predizborne kampanje 2016., na što mu je tadašnji zamjenik njemačkog kancelara Sigmar Gabriel odgovorio kako će Amerikanci vjerovatno „prestati kupovati njemačka auta kada budu imali priliku kupiti bolja”. Ono što posebno tišti predsjednika Trumpa je trgovinski deficit koji SAD ima u odnosima sa SR Njemačkom. Ukupni trgovinski bilans između SAD i Njemačke u 2015. godini iznosio je 173,2 milijarde EUR[2], od čega je njemački izvoz u SAD iznosio 114 milijardi EUR. A u strukturi tog izvoza 28% otpada na automobile i mašinsku industriju[3]. Da li pravi nesporazum uistinu leži u ovim brojkama ili je po srijedi nešto drugo? Da li predsjednik Trump želi natjerati Njemačku na neke druge ustupke upravo tako što joj prijeti tamo gdje je najosjetljivija – na izvozu?

Ima dosta ovakvih i sličnih pitanja koja su još uvijek u sferi špekulacija, ali ono što postaje kristalno jasno je da Berlin i Washington sve teže nalaze zajednički jezik. Predsjednik Trump je, kako prenose njemački mediji, u Italiji, na Samitu G7 i u Briselu na Samitu NATO pakta, nekoliko puta upirao prstom u Njemačku. Na svom twitter accountu, po povratku sa prve evropske turneje, objavio je sljedeće: „Imamo ogroman trgovinski deficit sa Njemačkom, dok oni plaćaju puno manje nego bi trebali za NATO. To je loše za SAD. To ćemo promijeniti”[4].

Upravo ovdje dolazimo do sljedećeg nesporazuma, a to je ovaj oko finansiranja NATO-a, koji, po našem mišljenju, itekako ima veze sa ovim prvim. Zemlje članice NATO postavile su, na zahtjev SAD, cilj da izdvajanje na odbranu povećaju na dva posto GDP od čega bi dakako veliki dio otpadao na finansiranje NATO-a. Zanimljivo, ovaj cilj trenutno ispunjava samo pet zemalja članica: SAD, Grčka, Velika Britanija, Estonija i Poljska. Najveća evropska ekonomija – Njemačka uspjela je tek doći na 1,2 % potrošnje za odbranu i nema namjeru uskoro podizati taj prag. To je ono što najviše ljuti administraciju predsjednika Trumpa. Sa jedne strane Njemačka prodaje sve što stigne u SAD i bilježi ogroman suficit u trgovini, a sa druge nije spremna povećati finansiranje kolektivne sigurnosti. Ovaj, pomalo simplificiran pristup, u Berlinu nailazi na kritike tipa: to što SAD troši više od dva posto BDP-a na odbranu nije ispunjenje zadatog cilja, nego naprosto američki standard još od Drugog svjetskog rata. Njemački vojni analitičari idu korak dalje i predlažu da se prvo napravi ozbiljna analiza koje su to vojne sposobnosti NATO koje treba pojačati, te  koliko i kako u tome trebaju učestvovati evropske zemlje. I konačno mišljenja su kako nasumično povećanje finansiranja neće nužno dovesti i do bolje kolektivne sigurnosti.

Ukoliko bi Njemačka podigla potrošnju na odbranu na dva posto BDP-a to bi značilo da bi u budžetu za odbranu trebala dodati novih 30 milijardi EUR. Više nego neke manje zemlje članice NATO zajedno.

To je dakako pozamašna cifra koja bi predsjedniku Trumpu dobro došla u kontekstu predizbornog obećanja o smanjenju američke potrošnje na kolektivnu sigurnost.

Trumpandbrexit fish and chips

Predsjednik Trump je 29. marta ove godine potpisao izvršnu naredbu koja ima za cilj da van snage stavi odluke bivšeg predsjednika Obame koje idu u susret COP21 – zaključcima pariške konferencije o klimatskim promjenama koji predviđaju značajno smanjenje korištenja tzv. prljavih izvora energije, a ugalj je tu svakako na prvom mjestu. Pod utjecajem moćnih industrijalaca i donatora Republikanske stranke, te ideoloških gurua koji klimatske promjene smatraju velikom ublehom, predsjednik Trump iskovao je predizborni slogan kako COP 21 direktno ubija radna mjesta u SAD i kako on to neće dozvoliti. Godišnja vrijednost iskopanog uglja u SAD je 31 milijardi dolara. Više nego kombinovana vrijednost svih ostalih ruda koje se iskopaju u SAD na godišnjem nivou. Otuda ne čudi da je predsjednik Trump otpočetka dosljedan u kritici Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Kako u predizbornoj kampanji, tako i odmah po ulasku u Bijelu kuću, potom na Samitu G7 u Italiji i u konačnici 02.06.2017. kad je obznanjeno odluka da SAD izlazi iz Pariškog sporazuma. Ovaj potez definitivno neće učiniti Ameriku ponovno velikom, a niti će spasiti radna mjesta. Više radnih mjesta u SAD će „pojesti” proces robotizacije i automatizacije (vidi chart STATISTA-e),  nego izlazak SAD iz Pariškog sporazuma. Ovaj će potez pomoći utjecajnoj grupi „fosilnih” multimilijardera u SAD i vjerovatno ubrzati odluku Elona Muska i sličnih bogatih entuzijasta da se odsele sa planete zemlje. Proceduralno, SAD će za formalno pravni izlazak iz Pariškog sporazuma trebati neko vrijeme, te je moguće očekivati i zvanični američki zahtjev za nove pregovore. Evropljani to za sada odbijaju. Pariz i Berlin prednjače.

„Trumpandbrexit“, kako ističe ugledni the Economist, fenomen je koji u ovakvoj kombinaciji i trenutnoj konstelaciji epitomizira preslagivanje euroatlantskih veza i američke uloge u tom sve manje kohezivnom klubu. Trump izlazi iz sporazuma koji je mukotrpno pregovaran posljednjih 20 godina, a britanski konzervativci iz EU koja je također u posljednjih dvadeset godina, mukotrpnim pregovaranjem, prošla veoma bitne faze svoje organizacijske dogradnje. Ovi izlasci svakako neće biti bez cijene koju će morati platiti obje strane atlantske obale. Ne spadamo među one koji već sada znaju kolika će ta cijena biti, a niti među one koji smatraju kako je ovim došao kraj euro-atlantskom strateškom partnerstvu.

Ovih dana čitat ćemo i slušati različite optužbe, neslaganja na relaciji Berlin-Washington, Brisel-Washington, London-Brisel… a koja se mogu slobodno tumačiti i kao strateško nerazumijevanje na relaciji EU-SAD. Naša je procjena kako ih ne treba tumačiti drugačije do zauzimanje novih pozicija unutar nekog novog euro-atlantskog partnerstva. To dakako znači da se SAD mora naviknuti da evropski partneri polako prestaju razmišljati u kategorijama zahvalnosti SAD zato što su ih spasili u Drugom svjetskom ratu ili zato što će im dati neku vrstu garancije opstanka. A posebno da Njemačka sve manje razmišlja u kategorijama krivice za sve što je u njeno ime urađeno u dva svjetska rata. U tom kontekstu treba tumačiti i izjavu Angele Merkel na predizbornom skupu u Minhenu kako je „došlo vrijeme da Evropa uzme stvari u svoje ruke“, a nakon Trumpovih opservacija kako Evropljani plaćaju malo za svoju sigurnost i izlaska iz Pariškog sporazuma. Rječju, SAD će se morati naviknuti da sa svojim partnerima u Evropi pregovara. A evropski partneri će se morati naviknuti na jednu drugu Ameriku. Barem dok joj je na čelu predsjednik Trump. Sve ostalo će ostati isto. Interesi za očuvanje euro-atlanstkih veza su ipak jači od eventualnih alternativa.

[1] https://www.ft.com/content/515802c6-4212-11e7-9d56-25f963e998b2

[2] Pogledati interesantan prilog N24: https://www.welt.de/wirtschaft/article152863219/Was-hat-Amerika-was-Frankreich-fehlt.html

[3] Vidi tabelu na portal Der Spiegel: http://www.spiegel.de/wirtschaft/unternehmen/donald-trump-kritik-an-deutschem-handelsueberschuss-was-ist-dran-a-1149382.html

[4]https://twitter.com/realDonaldTrump/status/869503804307275776?ref_src=twsrc%5Etfw&ref_url=http%3A%2F%2Fwww.spiegel.de%2Fwirtschaft%2Fsoziales%2Fdonald-trump-greift-deutsche-handelspolitik-an-a-1149891.html

Preuzmite kompletan tekst ⟶ Bogovi euro-atlantizma su pali na tjeme

Dodjela grantova u okviru WeBER projekta

Prvog dana radionice za predstavnike/ce organizacija koji su dobili mali grant u okviru WeBER projekta „Mali grantovi za praćenje reforme javne uprave na lokalnom nivou“ iz BiH, svečano su potpisani ugovori sa dobitnicima granta.

OCD dobitnice iz BiH su: Udruženje građana CORDIS s Istočne Ilidže, Udruženje žena Priroda iz Bratunca, Udruženje za razvoj civilnog društva Motivator iz Sarajeva, Agencija za razvoj preduzeća EDA iz Banja Luke, Centar za razvoj civilnog društva u BiH iz Doboja i Centar za građansku suradnju iz Livna.

Projekat WeBER (Western Balkans Enabling Project for Civil Society Monitoring of Public Administration Reform) je trogodišnji projekat koji finansira EU i kofinansira Kraljevina Holandija.

Za dodatne informacije o projektu posjetite www.par-monitor.org

Dodjela malih grantova u okviru WeBER projekta

Seminar za OCD iz BiH: “Učinkovito praćenje javnih politika”

Vanjskopolitička inicijativa BH, u okviru WeBER projekta, kojeg finansira Evropska komisija i sufinansira Kraljevina Holandija, organizovala je seminar za organizacije civilnog društva iz BiH “Učinkovito praćenje javnih politika”, u saradnji sa Višegrad fondom. Seminar je održan 18.-21. aprila na Ilidži.

Na seminaru se diskutovalo o Konceptnom dokumentu Državne radne grupe za reformu javne uprave i osnivanje Državne radne grupe u BiH (DRG). DRG je državni konsultativni mehanizam za učešće civilnog društva u dijalog sa nadležnim državnim organima o dizajnu i praćenju procesa reforme javne uprave (RJU) u BiH. 22 organizacije civilnog društva su pristupile DRG u BiH.

Predstavnici organizacija civilnog društva i medija imali priliku slušati predavanja o procesu pisanja i monitoringa javnih politika od Corine Stratulat iz European Policy Centre iz Brisela te o monitoringu procesa reforme javne uprave od stručnjakinje za reformu javne uprave, Milene Lazarević iz Centra za evropske politike, koordinatora WeBER projekta iz Beograda.

Za više informacija o projektu posjetite http://www.par-monitor.org/

Seminar za OCD iz BiH: "Učinkovito praćenje javnih politika"

Završetak projekta “Podrška procesu evropskih integracija Federacije BiH”

Danas je u Sarajevu organizovan završni sastanak projekta “Podrška procesu evropskih integracija FBiH” kojeg je u proteklih jedanaest mjeseci, Vanjskopolitička inicijativa BH provodila u saradnji sa Public Administration International iz Londona uz finansijsku podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva. Događaju su prisustvovali britanski ambassador u BiH, Nj.E. Edward Ferguson, predsjednik Vlade Kantona 10, kantonalni koordinatori za evropske integracije i saradnici u provođenju projektnih aktivnosti.

Prilikom uvodnog pozdravnog govora, ambasador Ferguson istakao je da je cilj projekta bio na izgradnji kapaciteta kantonalnih vlada “kako bi odgovorili na zahtjeve poput odgovaranja na pitanja iz Upitnika za članstvo u Evropskoj uniji, ispunjavanja uloge u mehanizmu koordinacije i ispunjavanju uslova iz acquis-a Evropske komisije. Kantoni su uspjeli ispuniti svoj dio Upitnika pravovremeno i, koliko mi je poznato, kvalitetno. Ovo samo potvrđuje da tamo gdje postoji politička volja ova zemlja može postići napredak i uspjeh, naročito na putu ka Evropskoj uniji.” Ambasador je naglasio da je podrška pružena putem projekta “još jedan je pokazatelj da Ujedinjeno Kraljevstvo ostaje potpuno predano pomaganju Bosni i Hercegovini na njenom putu prema članstvu u EU i da će nastaviti pomagati u provedbi neophodnih reformi i nakon Brexita.”

Predsjednik Vlade Kantona 10, Draško Dalić naglasio je važnost uloge kantona u procesu pristupanja Evropskoj uniji kroz mehanizam koordinacije i kako se nada da će uspjeti adekvatno ispuniti obaveze koje slijede iako predstoji još puno obaveza.  Dijana Dedić, koordinatorica za evropske integracije Unsko-sanskog kantona, koji se među prvima uključile u implementaciju projekta istakla je da su projektnim aktivnostima postavljeni i razvijeni kapaciteti koji su pomogli pri odgovaranju na Upitnik Evropske komisije i svakodnevni rad službenika.

Direktorica Vanjskopolitičke inicijativa BH, Lejla Ramić-Mesihović istakla je da je cilj projekta bio je jačanje internih i ljudskih kapaciteta kantonalnih vlada za proces integracija, jačanje mreže kantonalnih koordinatora za evropske integracije i pomoć za nastavak provođenja strukturalnih reformi. Projektnim aktivnostima nastojalo se pomoći kantonalnim vladama da kvalitetno odgovore na Upitnik Evropske komisije i adekvatno doprinesu radu mehanizma koordinacije.

 

Završetak projekta "Podrška procesu EU integracija FBiH"