Proaktivna transparentnost i pravo na pristup informacijama: dvije strane istog novčića

Društva koja nazivamo demokratskim društvima zamišljamo kao okruženje u kojima vlast radi za dobrobit svojih građana i u suradnji sa njima. Jedna od vrijednosti demokratskog uređenja neke države je transparentnost rada njenih upravnih struktura, kao i poštivanje neotuđivih prava njenih građana. Proaktivna transparentnosti te sloboda pristupa informacijama, su osnovni načini direktne komunikacije između države i njenih građana.

Kada govorimo o Bosni i Hercegovini (BiH), zemlji koja je, deklarativno, demokratska država, još je daleko od ideala kad su u pitanju ova dva aspekta demokracije. Dijelom njena zatvorenost dolazi i od povijesnog naslijeđa iz doba komunizma, gdje nije bilo uobičajeno da se vlast pravda javnosti i opravdava svoje postupke i način rada. Međutim, za ovu neovisnu državu koja teži ka članstvu u Europskoj uniji i Euroatlantskim integracijama, potrebno je promijeniti ovu paradigmu načina komunikacije između države i njenih građana. Kako bi se izgradilo povjerenje građana u upravu, ona mora biti transparentna, njen rad mora biti vidljiv i razumljiv građanima, jer se time smanjuje mogućnost korupcije i zloupotrebe vlasti, te omogućuje građanima da uzmu aktvno učešće u donošenju odluka. No, još je uvijek prerano govoriti o postojanju konzistetntne proaktivne transparentnosti u BiH.

Prema istraživanjima WeBER projekta, percepcija civilnog društva o kvalitetu zakonodavstva i praksi pristupa informacijama od javnog značaja je na niskom nivou u svim zemljama Zapadnog Balkana, ali su BiH i Crna
Gora na samom dnu. Rezultati istraživanja za BiH pokazuju da se manje od 30% OCD slaže da organi javne uprave u svome radu dokumentiraju dovoljno informacija da omoguće javnosti ispunjavanje prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja. Nadalje, tek oko 20% anketiranih OCD je konstatovalo da su izuzeci od pretpostavke javnog karaktera informacija koje pružaju organi javne uprave adekvatno definirani
zakonom te da se adekvatno primjenjuju u praksi. Nešto pozitivnija su mišljenja za praktične dijelove traženja informacija, pa se tako informacije pružaju u traženom formatu, unutar rokova i besplatno. Istraživanje je
pokazalo i da većini internet stranica institucija u BiH nedostaje prilagođavanje informacija i podataka na način koji je razumljiv građanima. Dostupne informacije su tek dijelom upotpunjene, ažurirane, ili dostupne unutar „tri klika“ od početnih stranica institucija.

Više možete pročitati u političkom sažetku ovdje.